U tišini kelija i hladu maslinjaka nastaje blagi napitak koji čuva duh molitve, a uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja možete ga pripremiti i vi — u svom domu, s verom i mirom u srcu.
U tihom ritmu svetogorskih manastira, gde svaki dan protiče u molitvi, radu i smirenju, nastaju darovi prožeti duhovnim mirom i rukama koje ne traže dobit, već blagoslov. Ekonomije manastira na Atosu već vekovima stvaraju monaške proizvode čiji mirisi i ukusi svedoče o jednostavnosti, čistoći i posvećenosti: vosak za sveće, med iz pčelinjaka tišine, vino koje se služi na trpezi ljubavi, slatka i džemovi od voća koje je Gospod dao, sirevi, čajevi — i, istina ređe, ali jednako dragoceno — liker od mandarine.
Ovaj blagi napitak, nastao u tišini kelija i hladu maslinjaka, ponekad se može pronaći u manastirskim prodavnicama, ali zahvaljujući sačuvanom receptu, svako ko želi da u svom domu oseti deo tog mirisa i ukusa može ga i sam pripremiti, s verom, strpljenjem i mirom u srcu.
Sastojci:
15 mandarina
1 litar lozovače, konjaka ili votke
750 g šećera
1 štapić cimeta
15 karanfilića
Schutterstock/t.sableaux
Liker od mandarine
Priprema:
Operemo mandarine, pa ih izbušimo viljuškom ili čačkalicom 5–6 puta. Zatim ih ili stavimo u teglu zajedno sa karanfilićima, ili u svaku mandarinu zabodemo po jedan karanfilić, pa ih poređamo u teglu i preko njih sipamo rakiju (npr. lozovaču, konjak ili votku) i dodamo jedan manji štapić cimeta.
Teglu zatvorimo, blago protresemo i ostavimo na sobnoj temperaturi, na tamnom mestu, da odstoji 30–40 dana. Povremeno, na svaka 3–4 dana, protresamo teglu. Nakon 30 dana otvorimo, probamo, i ako nam se ukus dopada, procedimo kroz cediljku da odvojimo tečnost od mandarina. (Ako želimo intenzivniji miris i ukus, možemo ostaviti još nekoliko dana.)
Mandarine zatim iscedimo iznad cediljke, pritisnuvši ih rukom kako bismo iscedili sav sok. Potom procedimo piće kroz veliku cediljku obloženu trostruko presavijenom gazom ili tankim platnom. Taj postupak ponovimo još dva puta.
Dobijeni liker sipamo u staklenu teglu, dodamo šećer i promućkamo da se sjedini. Ostavimo da odstoji nedelju dana, pri čemu prva dva dana svakodnevno mućkamo da bi se šećer potpuno rastopio. Nakon toga sipamo liker u flašu.
Ako želimo blaži liker, šećer prokuvamo sa tri šolje vode da dobijemo lagan sirup. Kad se sirup ohladi, umešamo ga u procedeni liker. Piće će biti spremno za konzumaciju za dva dana. Po potrebi ponovo procedimo. Ako nam se čini da je liker previše sladak ili previše blag, možemo ga popraviti dodavanjem još 50–100 ml alkohola koji smo koristili pri pripremi.
U danima posta, ali i kada post nije obavezan, halva od tahinija i meda pruža zdravu i bogatu alternativu industrijskim slatkišima – bez aditiva, bez veštačkih aroma, sa dubokom duhovnom porukom u svakom zalogaju.
U senkama manastirskih zidova, gde su vreme i tišina drugačiji, nastao je recept za pitu koji prenosi više od ukusa – u svakom koraku pripreme oseća se blagoslov, poslušanje i duhovna dubina koja ga čini neponovljivim.
Iz senki manastirskih vrtova dolazi recept prožet blagodaću: spoj jogurta, fete i lekovitog bilja koji se služi tiho, ali pamti zauvek – kao molitva u kašici.
Na mestu gde je hrana tiha molitva i dar Božiji, nastao je recept za obrok-salatu od pasulja crnog oka, komorača i avokada - laganu, posnu i prožetu smirenjem koje oplemenjuje svakodnevnu trpezu.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Iako je ovaj ponedeljak u Petrovskom postu dan na vodi, zbog Ivanjdana je dozvoljena riba, a ovo jelo od morskih plodova i ribe učiniće vaš praznični sto posebnim i mirisnim kao u manastirima Svete gore.
Otkrijte kako monasi pripremaju sardine plaki – jednostavno jelo iz rerne sa paradajz sosom, koje daje snagu za dug dan molitve i rada, a donosi mir svakome ko ga jede sa zahvalnošću.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.