Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Postoje ukusi koji odolevaju vremenu, koji nas, i kada zatvorimo oči, vode u detinjstvo, u mirisnu bakinu kuhinju, gde su toplina i ljubav bile glavni sastojci svake poslastice. Među njima je i sutlijaš – jednostavan, a bogat, mirisan dar od pirinča i topline doma.
Nekada je bio nezaobilazan deo porodičnih okupljanja, dok se lagano hladio u emajliranim tanjirima na prozorskoj dasci. Njegov recept se prenosio s kolena na koleno, a svaka domaćica imala je svoju tajnu koja ga je činila posebnim. I danas, u ubrzanom vremenu kada se brzo živi i još brže jede, sutlijaš ostaje simbol usporenog trenutka, onog kada se život meri kašikom i sladi se uspomenama.
U danima kada postimo na vodi, mnogi pomisle da moraju odustati od ove poslastice, ali manastirska kuhinja nam pokazuje da je i u postu moguće uživati u punini ukusa. Monasi su od davnina nalazili načine da, koristeći samo darove prirode, stvore neodoljive đakonije koje hrane dušu i telo. Tako i sutlijaš može postati prava duhovna gozba kada mu dodamo suvo voće i orahe, zasladimo ga medom i blagodatno prinesemo na trpezu.
Pirinač kuvati u blago posoljenoj vodi dok ne omekša do pola. Dodati dobro oprano i sortirano suvo grožđe, suve kajsije isečene na trakice, urme isečene na trakice, očišćene od koštica i seckane suve šljive. Na kraju ubaciti pečene (bez ulja) mlevene orahe. Nastaviti kuvanje pod poklopcem dok sastojci ne omekšaju i sjedine se. Kada je sutlijaš gotov, dodati med, promešati i ostaviti da odstoji nekoliko minuta. Dekorisati po želji.
Ovaj sutlijaš nije samo posna poslastica, već podsećanje na snagu jednostavnosti. Dok ga jedemo, setimo se svih onih koji su ga sa ljubavlju pripremali pre nas i pomolimo se s blagodarnošću za svaki zalogaj koji nam je darovan.
Vladika zvorničko-tuzlanski Fotije primio je ktitore Živan i Johana Đurić, čiji gest potvrđuje da vera i ljubav stvaraju svetinje koje traju kroz generacije.
Običaj koji nema uporište u crkvenim knjigama, ali ima snagu da spoji porodicu oko stola - donosimo provereni recept za domaće perece čiji ukus pretvara kuću u mesto topline i zajedništva.
Marko Jevtić objašnjava kako bogoslužbeni poredak, a ne puka računica datuma, određuje kada svetitelj zaista dobija svoje mesto u kalendaru i zašto je u tom izboru suština važnija od forme.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Ako želite da na slavsku trpezu donesete novo jelo koje spaja jednostavnost i bogat ukus, ova brza salata biće vaš najbolji saveznik – oduševiće i najzahtevnije goste.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Običaj koji nema uporište u crkvenim knjigama, ali ima snagu da spoji porodicu oko stola - donosimo provereni recept za domaće perece čiji ukus pretvara kuću u mesto topline i zajedništva.
Recept za domaću štrudlu sa orasima kakva se pravila u danima kada je dozvoljen beli mrs - savršena za sedmicu pred početak Vaskršnjeg posta i za svaki sto oko koga se okuplja porodica.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U kratkoj poruci prvog srpskog arhiepiskopa krije se odgovor na nemir, svađe i sitne pobede koje nas troše - pouka koja ne traži da budemo jači od drugih, već da pobedimo sebe.
Bračni par Tomas u Velsu kupio je staru crkvu iz 12. veka da u njoj napravi dom, a onda su radovi otvorili priču koju je vreme čuvalo vekovima i postavili pitanje: može li se živeti iznad tuđe večnosti?