Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Postoje ukusi koji odolevaju vremenu, koji nas, i kada zatvorimo oči, vode u detinjstvo, u mirisnu bakinu kuhinju, gde su toplina i ljubav bile glavni sastojci svake poslastice. Među njima je i sutlijaš – jednostavan, a bogat, mirisan dar od pirinča i topline doma.
Nekada je bio nezaobilazan deo porodičnih okupljanja, dok se lagano hladio u emajliranim tanjirima na prozorskoj dasci. Njegov recept se prenosio s kolena na koleno, a svaka domaćica imala je svoju tajnu koja ga je činila posebnim. I danas, u ubrzanom vremenu kada se brzo živi i još brže jede, sutlijaš ostaje simbol usporenog trenutka, onog kada se život meri kašikom i sladi se uspomenama.
U danima kada postimo na vodi, mnogi pomisle da moraju odustati od ove poslastice, ali manastirska kuhinja nam pokazuje da je i u postu moguće uživati u punini ukusa. Monasi su od davnina nalazili načine da, koristeći samo darove prirode, stvore neodoljive đakonije koje hrane dušu i telo. Tako i sutlijaš može postati prava duhovna gozba kada mu dodamo suvo voće i orahe, zasladimo ga medom i blagodatno prinesemo na trpezu.
Pirinač kuvati u blago posoljenoj vodi dok ne omekša do pola. Dodati dobro oprano i sortirano suvo grožđe, suve kajsije isečene na trakice, urme isečene na trakice, očišćene od koštica i seckane suve šljive. Na kraju ubaciti pečene (bez ulja) mlevene orahe. Nastaviti kuvanje pod poklopcem dok sastojci ne omekšaju i sjedine se. Kada je sutlijaš gotov, dodati med, promešati i ostaviti da odstoji nekoliko minuta. Dekorisati po želji.
Ovaj sutlijaš nije samo posna poslastica, već podsećanje na snagu jednostavnosti. Dok ga jedemo, setimo se svih onih koji su ga sa ljubavlju pripremali pre nas i pomolimo se s blagodarnošću za svaki zalogaj koji nam je darovan.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kornilija po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti apostol i jevanđelista Jovan Bogoslov i Prepodobni Nil Kalabrijski. Katolička crkva obeležava Svete Kozmu i Damjana, dok Jevreji danas praznuju prvi dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Poslastica koju svetogorska bratija priprema u dane kada je dozvoljen mrs, mnogo je više od slatkiša — to je molitva pretočena u zalogaj, tihi poziv da i kroz kuhinju budemo bliže Bogu.
Komadi uvijenih kora ređaju se uspravno, a hladan sirup dodaje se tek kada se kolač polako osuši u rerni; postoji i verzija sa tiritom, starinskom smesom od jaja i brašna.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.