Uz blagoslov mitropolita žičkog završava se oslikavanje veličanstvene svetinje, poznate po čudu – zvonu koje zvoni bez dodira ljudske ruke. Majstori predano oslikavaju zidove svetinje, dok svaki novi potez kista donosi delić Carstva Nebeskog na zemlju.
Obnova Hrama Svetog velikomučenika Pantelejmona u selu Milatkoviće kod Raške privodi se kraju, obasjana svetlošću Božije blagodati i molitvama vernika. Ovaj hram, koji ponosno stoji na uzvišenju, postao je svetionik ne samo za Crkvenu opštinu Trnava već i za ceo grad Rašku, duhovno okupljajući verni narod. Milošću Božjom, uz blagoslov arhiepiskopa i mitropolita žičkog Justina, nastavljeno je živopisanje ovog svetog mesta, koje svakim novim potezom kista oživljava Carstvo Nebesko na njegovim zidovima.
Ove godine je u toku treća faza oslikavanja. Nakon što su majstori već obradili kupolu i oltarski prostor, sada živopišu gornje i donje zone južnog i severnog zida. Pod rukama živopisca Gorana Ilića i njegovih saradnika, dar Božiji se izliva u prelepim ikonama, prenoseći vernicima viziju Božanske prisutnosti u svetu. Svaka scena, svaki svetac, svaka božanska figura odiše svetlošću večnosti i neprolaznosti, usmeravajući poglede ka Carstvu nebeskom i podsećajući na blagodat koja je prisutna među nama.
printskrin facebook
Hram Svetog Pantelejmona u selu Milatkoviće kod Raške
Ovaj hram je postao nadaleko poznat 2020. godine, kada je snimak čudesnog događaja – kako zvonik zvoni bez ljudske ruke - obišao svet. To nebesko znamenje podsetilo je vernike da je ovaj hram više od građevine. On je mesto čuda, mesto gde se nevidljiva ruka Božija dotakla sveta i ostavila znak svoje prisutnosti, pozivajući sve da verom, nadom i ljubavlju prigrle milost koju Sveti Pantelejmon, zaštitnik ovog hrama, daruje.
Danas, dok se živopis privodi kraju, ovaj hram ostaje tiho svedočanstvo Božijeg čuda, duhovna luka za sve koji traže mir i utehu, dok njegov zvonik, bilo da zvoni rukom ili Božanskom silom, nastavlja da poziva na molitvu i na veru koja nadilazi sve zemaljsko.
Nekoliko dana pre povlačenja iz javnog života u manastir, Elena Mazlu je sa svojim pratiocima na društvenoj mreži TikTok podelila svoju zadivljenost i poštovanje prema ikoni koja je na čudesan način neoštećena izneta iz velikog požara.
Kroz istoriju se prepliću ljubav i tragedija, a u središtu jedne od najznačajnijih priča stoji manastir Ljubostinja. Njegove relikvije neprocenjive vrednosti postale su meta neviđenog razbijništva.
Libanski narod se suočava sa neprestanim bombardovanjem i gubitkom sigurnosti, dok otac Justin iz Crkve Svetog Đorđa u prestonici Libana, opisuje bezizlaznost situacije i apeluje na molitvu za mir.
Zahvaljujući podršci Ministarstva kulture i zalaganju stručnjaka, započeti su urgentni radovi na očuvanju zidnog slikarstva iz 19. veka u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Bogatiću.
U svetu prepunom nevidljivih opasnosti vernici traže zaštitu od različitih vrsta magije. Važno je pročitati celu molitvu, a ne neku njenu skraćenu verziju jer jedino tako može doneti mir i duhovnu zaštitu svakom domu.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
Sveta Teodosija Tirska, koju Srpska pravoslavna crkva slavi 11. juna, svojim životom i čudesnim stradanjem pokazala je snagu vere koja ne zna za strah – i ostavila večni trag u duhovnom pamćenju hrišćanstva.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.