VAŽNA PORUKA ZA SRBE NA KOSMETU NA VELIKI PRAZNIK: Vladika Teodosije naglasio: „Okupirani smo, treba nam mudrosti, strpljenja i vere da prođe ovo nevreme“
Mitropolit raško-prizrenski istakao je značaj vere i otpora u teškim vremenima, naglašavajući da, kao što je Sveti Dimitrije čuvao Solun, tako čuva Mitrovicu, te da je potrebno strpljenje i vera kako bi grad ponovo postao slobodan za hrišćane.
U Kosovskoj Mitrovici svečano je proslavljen praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, zaštitnika grada. Ovaj događaj je okupio Srbe na Kosmetu, a svi su nakon liturgije pomno slušali reči mitropolita Teodosija.
Posle čitanja svetog Jevanđelja, vladika Ilarion je rekao da nije slučajno to što Mitrovica slavi Svetog Dimitrija, jer se nalazi na trusnom području.
SPC
Vladika Teodosije i vladika Ilarion
- Mnogi od vas, koji su mi braća, pitaju me šta da radimo kada osetimo kao da se sve raspada, da čovek nema za šta da se uhvati. Braćo i sestre, to je istina o ovome svetu. Apostol govori da nemamo postojanog grada osim ovoga u koji smo sada došli. Sada smo na dverima tog grada čiji građani želimo da postanemo. Grad koji dolazi kao nevesta ukrašena sa nebesa, gornji Jerusalim koji nam je svakoga trena sve bliže i bliže. Naši preci su time živeli. Živeli su verom u Hrista razapetog i vaskrsloga koji uspostavlja carstvo svoje.
Posle svete liturgije, verni narod je krenuo sa arhijerejima i sveštenstvom u litiju oko hrama, a zatim je izvršeno blagosiljanje slavskog kolača i žita. Mitropolit Teodosije se obratio vernom narodu rečima:
- Sveti velikomučenik Dimitrije je iz ljubavi prema Bogu dao sebe za žrtvu, onako kako je i sam naš Gospod Isus Hristos postradao radi nas ljudi. Tako i sveti mučenici vraćaju tu ljubav Gospodu spremni da postradaju za njega na putu božjem, ne čuvajući svoj zemaljski i privremeni život, koliko čuvajući dušu svoju verom i obraz svoj. Tako je sveta crkva okićena svetim mučenicima kao najlepšim cvetovima i oni su naš zalog da postojimo i da opstanemo na Hristovom putu ispovedajući svoju veru.
Visoki crkveni dostojanstvenik je rekao da kao što Sveti Dimitrije čuva grad Solun, tako on čuva i ovaj grad i njegove žitelje.
- Oni su sebe nesebično stavili u službu Bogu Hristu, a od nas zavisi najviše da li ćemo mi Hristovu ljubav koja nam se daje primiti i njome živeti, da li ćemo imati vere i hrabrosti da opstanemo kao hrišćani. Svi svedočimo Hrista Boga, svi smo mučenici i svedoci, jer ići za Hristom znači odreći se privremenog zemaljskog kako bi se rodili za večni život, Carstvo Nebesko. Tako smo danas služili svetu liturgiju i proslavili Svetog Dimitrija.
Podsetio je i na vreme kada je u ovom gradu bilo bolje za Srbe, kada su pravili litiju ulicama, a ima više od dve godine kako ovaj grad nije slobodan za hrišćane.
- Sve ono što se dešavalo govori da je ovaj grad okupiran i da nemamo onu slobodu koju bi trebali da imamo. Oni koji su manjina u ovom gradu, oni često zlostavljaju one koje većinski čine ovaj grad. Zato je nama potrebno mudrosti, strpljenja i vere u Hrista Boga da ovo nevreme u kojem živimo prođe, da se molimo Bogu, pa da nas Gospod milostivo pogleda i spase, okrepi i učini slobodnim. Zato smo danas činili litiju oko hrama, jer nema pune bezbednosti da se ona dogodi na ulicama Severne Mitrovice.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Na dan kada se SPC molitveno seća Prepodobnog Ilariona Velikog, episkop novobrdski Ilarion obeležio je svoj imendan u pobožnoj atmosferi svetinje nadomak Gnjilana, gde je podsetio vernike da u ljubavi prema bližnjem pronalazimo put do večnog života.
Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Svetinju koja se nalazi nedaleko od Šapca mnogi nazivaju parče raja na zemlji, a svojom lepotom i dugom istorijom zasigurno zaslužuje da bude na vašoj listi svetinja mačvanskog okruga, koje treba da posetite.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.