VAŽNA PORUKA ZA SRBE NA KOSMETU NA VELIKI PRAZNIK: Vladika Teodosije naglasio: „Okupirani smo, treba nam mudrosti, strpljenja i vere da prođe ovo nevreme“
Mitropolit raško-prizrenski istakao je značaj vere i otpora u teškim vremenima, naglašavajući da, kao što je Sveti Dimitrije čuvao Solun, tako čuva Mitrovicu, te da je potrebno strpljenje i vera kako bi grad ponovo postao slobodan za hrišćane.
U Kosovskoj Mitrovici svečano je proslavljen praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, zaštitnika grada. Ovaj događaj je okupio Srbe na Kosmetu, a svi su nakon liturgije pomno slušali reči mitropolita Teodosija.
Posle čitanja svetog Jevanđelja, vladika Ilarion je rekao da nije slučajno to što Mitrovica slavi Svetog Dimitrija, jer se nalazi na trusnom području.
SPC
Vladika Teodosije i vladika Ilarion
- Mnogi od vas, koji su mi braća, pitaju me šta da radimo kada osetimo kao da se sve raspada, da čovek nema za šta da se uhvati. Braćo i sestre, to je istina o ovome svetu. Apostol govori da nemamo postojanog grada osim ovoga u koji smo sada došli. Sada smo na dverima tog grada čiji građani želimo da postanemo. Grad koji dolazi kao nevesta ukrašena sa nebesa, gornji Jerusalim koji nam je svakoga trena sve bliže i bliže. Naši preci su time živeli. Živeli su verom u Hrista razapetog i vaskrsloga koji uspostavlja carstvo svoje.
Posle svete liturgije, verni narod je krenuo sa arhijerejima i sveštenstvom u litiju oko hrama, a zatim je izvršeno blagosiljanje slavskog kolača i žita. Mitropolit Teodosije se obratio vernom narodu rečima:
- Sveti velikomučenik Dimitrije je iz ljubavi prema Bogu dao sebe za žrtvu, onako kako je i sam naš Gospod Isus Hristos postradao radi nas ljudi. Tako i sveti mučenici vraćaju tu ljubav Gospodu spremni da postradaju za njega na putu božjem, ne čuvajući svoj zemaljski i privremeni život, koliko čuvajući dušu svoju verom i obraz svoj. Tako je sveta crkva okićena svetim mučenicima kao najlepšim cvetovima i oni su naš zalog da postojimo i da opstanemo na Hristovom putu ispovedajući svoju veru.
Visoki crkveni dostojanstvenik je rekao da kao što Sveti Dimitrije čuva grad Solun, tako on čuva i ovaj grad i njegove žitelje.
- Oni su sebe nesebično stavili u službu Bogu Hristu, a od nas zavisi najviše da li ćemo mi Hristovu ljubav koja nam se daje primiti i njome živeti, da li ćemo imati vere i hrabrosti da opstanemo kao hrišćani. Svi svedočimo Hrista Boga, svi smo mučenici i svedoci, jer ići za Hristom znači odreći se privremenog zemaljskog kako bi se rodili za večni život, Carstvo Nebesko. Tako smo danas služili svetu liturgiju i proslavili Svetog Dimitrija.
Podsetio je i na vreme kada je u ovom gradu bilo bolje za Srbe, kada su pravili litiju ulicama, a ima više od dve godine kako ovaj grad nije slobodan za hrišćane.
- Sve ono što se dešavalo govori da je ovaj grad okupiran i da nemamo onu slobodu koju bi trebali da imamo. Oni koji su manjina u ovom gradu, oni često zlostavljaju one koje većinski čine ovaj grad. Zato je nama potrebno mudrosti, strpljenja i vere u Hrista Boga da ovo nevreme u kojem živimo prođe, da se molimo Bogu, pa da nas Gospod milostivo pogleda i spase, okrepi i učini slobodnim. Zato smo danas činili litiju oko hrama, jer nema pune bezbednosti da se ona dogodi na ulicama Severne Mitrovice.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Na dan kada se SPC molitveno seća Prepodobnog Ilariona Velikog, episkop novobrdski Ilarion obeležio je svoj imendan u pobožnoj atmosferi svetinje nadomak Gnjilana, gde je podsetio vernike da u ljubavi prema bližnjem pronalazimo put do večnog života.
Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Čudesa Svetog velikomučenika Dimitrija, koja je zapisao Ava Justin Popović, i danas svedoče da molitva, pokajanje i blagodat Božja pobeđuju i najtvrđa srca i najmračnija vremena.
Na današnji dan, kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja ovog ugornika Božjeg, pravoslavni vernici pozvani su da mu uzdignu molitvu i zatraže Božju pomoć u nevoljama.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.