VAŽNA PORUKA ZA SRBE NA KOSMETU NA VELIKI PRAZNIK: Vladika Teodosije naglasio: „Okupirani smo, treba nam mudrosti, strpljenja i vere da prođe ovo nevreme“
Mitropolit raško-prizrenski istakao je značaj vere i otpora u teškim vremenima, naglašavajući da, kao što je Sveti Dimitrije čuvao Solun, tako čuva Mitrovicu, te da je potrebno strpljenje i vera kako bi grad ponovo postao slobodan za hrišćane.
U Kosovskoj Mitrovici svečano je proslavljen praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, zaštitnika grada. Ovaj događaj je okupio Srbe na Kosmetu, a svi su nakon liturgije pomno slušali reči mitropolita Teodosija.
Posle čitanja svetog Jevanđelja, vladika Ilarion je rekao da nije slučajno to što Mitrovica slavi Svetog Dimitrija, jer se nalazi na trusnom području.
SPC
Vladika Teodosije i vladika Ilarion
- Mnogi od vas, koji su mi braća, pitaju me šta da radimo kada osetimo kao da se sve raspada, da čovek nema za šta da se uhvati. Braćo i sestre, to je istina o ovome svetu. Apostol govori da nemamo postojanog grada osim ovoga u koji smo sada došli. Sada smo na dverima tog grada čiji građani želimo da postanemo. Grad koji dolazi kao nevesta ukrašena sa nebesa, gornji Jerusalim koji nam je svakoga trena sve bliže i bliže. Naši preci su time živeli. Živeli su verom u Hrista razapetog i vaskrsloga koji uspostavlja carstvo svoje.
Posle svete liturgije, verni narod je krenuo sa arhijerejima i sveštenstvom u litiju oko hrama, a zatim je izvršeno blagosiljanje slavskog kolača i žita. Mitropolit Teodosije se obratio vernom narodu rečima:
- Sveti velikomučenik Dimitrije je iz ljubavi prema Bogu dao sebe za žrtvu, onako kako je i sam naš Gospod Isus Hristos postradao radi nas ljudi. Tako i sveti mučenici vraćaju tu ljubav Gospodu spremni da postradaju za njega na putu božjem, ne čuvajući svoj zemaljski i privremeni život, koliko čuvajući dušu svoju verom i obraz svoj. Tako je sveta crkva okićena svetim mučenicima kao najlepšim cvetovima i oni su naš zalog da postojimo i da opstanemo na Hristovom putu ispovedajući svoju veru.
Visoki crkveni dostojanstvenik je rekao da kao što Sveti Dimitrije čuva grad Solun, tako on čuva i ovaj grad i njegove žitelje.
- Oni su sebe nesebično stavili u službu Bogu Hristu, a od nas zavisi najviše da li ćemo mi Hristovu ljubav koja nam se daje primiti i njome živeti, da li ćemo imati vere i hrabrosti da opstanemo kao hrišćani. Svi svedočimo Hrista Boga, svi smo mučenici i svedoci, jer ići za Hristom znači odreći se privremenog zemaljskog kako bi se rodili za večni život, Carstvo Nebesko. Tako smo danas služili svetu liturgiju i proslavili Svetog Dimitrija.
Podsetio je i na vreme kada je u ovom gradu bilo bolje za Srbe, kada su pravili litiju ulicama, a ima više od dve godine kako ovaj grad nije slobodan za hrišćane.
- Sve ono što se dešavalo govori da je ovaj grad okupiran i da nemamo onu slobodu koju bi trebali da imamo. Oni koji su manjina u ovom gradu, oni često zlostavljaju one koje većinski čine ovaj grad. Zato je nama potrebno mudrosti, strpljenja i vere u Hrista Boga da ovo nevreme u kojem živimo prođe, da se molimo Bogu, pa da nas Gospod milostivo pogleda i spase, okrepi i učini slobodnim. Zato smo danas činili litiju oko hrama, jer nema pune bezbednosti da se ona dogodi na ulicama Severne Mitrovice.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Na dan kada se SPC molitveno seća Prepodobnog Ilariona Velikog, episkop novobrdski Ilarion obeležio je svoj imendan u pobožnoj atmosferi svetinje nadomak Gnjilana, gde je podsetio vernike da u ljubavi prema bližnjem pronalazimo put do večnog života.
Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
Između kafe i sudskog procesa – stanovnici ovog grada, gde su linije razdvajanja ne samo fizičke, već i duhovne, opstaju, bez obzira što svako od njih lako može postati junak Kafkinog romana.
Pravoslavna svetinja koja već petnaest vekova čuva mošti Svete Katarine suočava se s ozbiljnom pravnom nepravdom u Egiptu, dok glasovi iz pravoslavnog sveta, UNESCO i Ujedinjenih nacija pozivaju na hitnu međunarodnu zaštitu ovog duhovnog svetionika.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.