Tokom liturgije, iz ikone Gospoda Hrista, koju su hodočasnici darovali kao izraz podrške i ljubavi, počelo je da teče sveto miro. Ovaj čudesni događaj, koji vernici tumače kao Božiji znak, izazvao je snažne emocije među okupljenim narodom.
U tihom Orahovcu, na jugozapadu Kosmeta, u Crkvi Uspenja Presvete Bogorodice, vernici su postali svedoci događaja koji nadilazi svakodnevno i čulno — događaja koji se opisuje kao Božije čudo. Na praznik Svete Petke, u trenutku kada su se srca vernika slila u jedno molitveno pokajanje, ikona Gospoda Isusa Hrista, koju su hodočasnici iz organizacije Srpska solidarnost doneli kao dar i znak podrške, počela je da mirotoči.
Printscreen/YouTube/ Ortodox
Sveto miro na ikoni Isusa Hrisotsa
Iz ikone se, pred očima okupljenih, izlila mirisna tečnost — čisto, nebesko miro. Ovaj blagi tok svetlosti u vidu miomirisnog mira ostavio je u dubokom poštovanju sve prisutne. Video-snimci i fotografije koje su vernici snimili, prema izveštajima Radija Goraždevac, jasno prikazuju trenutak kada ikona polako počinje da mirotoči, što je kod mnogih izazvalo suze, radost i hrišćansku poniznost u isti mah. Vernici su prilazili svešteniku, ištući pomazanje svetim mirom, kao znak utehe i vere u Hristovo prisustvo među njima.
Printscreen/YouTube/ Ortodox
Sveštenik pomazuje vernike svetim mirom sa ikone Hrista
U pravoslavnoj tradiciji mirotočenje zauzima posebno mesto. Kroz vekove pravoslavne istorije, ovakvi događaji su doživljavani kao Božiji poziv na unutrašnje preispitivanje, podsticaj na pokajanje i molitvu, podsećajući svakog vernika na večne vrednosti vere i ljubavi prema Bogu. Kao što se verovalo kroz vekove, mirotočenje može biti i Božiji znak opomene — tihi glas sa neba da se obrati pažnja na duhovni život i da se srcem i dušom prigrli Božija ljubav i milost.
Printscreen/YouTube/ Ortodox
Sveštenik pomazuje vernike svetim mirom sa ikone Hrista
Orahovčani i hodočasnici iz Srpske solidarnosti, koji su po prvi put bili svedoci ovakvog čuda, vratili su se svojim domovima sa osećajem da su bili deo nečega što je istovremeno neobjašnjivo, a opet duboko dirljivo. Ovaj događaj ostaje upisan u sećanja zajednice, koja sa verom i nadom čeka da se Božija milost nastavi izlivati, kako kroz svetinje, tako i kroz srca vernika.
Zbog značaja koji ima u srpskoj istoriji i duhovnosti, o ovom svetom mestu se mnogo zna, ali postoje i pojedinosti koje su manje poznate široj javnosti, a jednako su značajne za istoriju manastira i srpsko duhovno nasleđe.
Uz igumaniju Matronu, isposnice Manastira Budisavci održavaju plamen vere i ljubavi. U teškim okolnostima i stalnim opasnostima, s molitvom i predanošću, dočekuju verne duše koje traže utehu i mir u blizini Božijoj.
Monah i glavni ekonom Manastira Visoki Dečani kroz svoju priču otkriva duboku vezu s Kosovom i Metohijom I priča kako su njegovo monašenje i životni put ispunjeni duhovnim traženjem i ljubavlju prema svetinji.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
Srpska pravoslavna crkva 10. novembra proslavlja ovu svetiteljku, poznatu po snazi molitve i nepokolebljivoj veri, kojom je prkosila caru i mučiteljima.
Od duhovnog preobražaja Ljiljane Habjanović Đurović i nevidljivih znakova za Lenu Kovačević, do blagoslova patrijarha Pavla nad Novakom Đokovićem – priče o veri, nadi i neizrecivim Božijim darovima koji osvetljavaju svaki korak kroz život.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.