Ikona je postala neizostavan deo života hrišćana, našla je svoje mesto u svakom domu vernika.
U pravoslavnoj tradiciji ikona ima posebno značenje. Ona se smatra prozorom u nebeski svet - otkriva Božiju prisutnost kroz linije i boje. Cilj ikone je da podstakne duhovnu povezanost između čoveka i Boga. Božanska blagodat koja se prenosi kroz slike u ikonama takođe je prisutna u samoj ikoni. Zato se prema ovim slikama ophodimo s velikim poštovanjem i uvažavanjem.
Za mnoge ljude, prirodno poštovanje prema ikonama dolazi samo od sebe. To je zbog posebne energije koju svaka ikona nosi, koja zrači iz nje. Ikona je postala neizostavan deo života hrišćana, našla je svoje mesto u svakom domu vernika.
Postoji i lepa tradicija slikanja ikona koja se prenosi s generacije na generaciju. Ova tradicija potiče iz vremena naših pobožnih predaka, koji nisu započeli nijednu važnu stvar bez blagoslova ikone, koja je često bila nazvana "porodičnom" ili "plemenskom".
Ona je potomcima ostavljena kao podsećanje na molitve njihovih roditelja i kao znak njihove pobožnosti, ispunjavajući porodične generacije posebnom duhovnom blagoslovom.
Protođakon u Petropavlovskom hramu u Bijeljini Bojan Čečar podelio je na svom Fejsbuk profilu sliku ikone "Odgoniteljke zlih pomisli".
Čovek, kao Božije biće, uvek je na meti đavolskih podvala i zato je bitno da budemo svesni takvih uticaja i spas pronalazimo i u veri i u molitvi.
Molitva oca Tadeja protiv negativnih misli
shutterstock.com, Facebook/Starac Tadej Vitovnički
Otac Tadej
Otac Tadej se upokojio 2003. godine, a oni koji su imali tu čast da ga upoznaju, kažu da je bio čovek koji je "daleko video".
Otac Tadej je ovu molitvu nazivao "molitvom protiv negativnih misli čije svakodnevno čitanje može mnogo da pomogne:
"Vladare Gospode Bože moj, u čijim je rukama sudba moja, zaštiti me po milosti svojoj, i ne dopusti da propadnem sa bezakonjima svojim, niti da idem za voljom tela koje pohotom vojuje protiv duha. Tvoje sam stvorenje; ne prezri delo ruku svojih, nemoj se odvratiti od mene; sažali se, a ne ponizi.
Slab sam, nemoj me prezreti, Gospode, jer Tebi pribegoh zaštitiniku svome Bogu: isceli dušu moju, jer sagreših Tebi, spasi me radi milosti Tvoje, jer sam Ti odan od mladosti svoje; neka se postide oni što traže da me odgurnu od Tebe pomoću nečistih dela, ružnih pomisli, nekorisnih sećanja; udalji od mene svaku nečistotu, svako zlo, jer si Ti jedini besmrtan, u svemu besprimerno moćan, i svima daješ silu za borbu protiv đavola i njegovih vojski.
Jer Tebi priliči svaka slava, čast i poklonjenje, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada i uvek i u vekove vekova. Amin."
BONUS VIDEO: ČUDA I ISCELJENJA SVETE KSENIJE PETROGRADSKE: Duhovna tribina portala religija.rs
Dok kritičari ikone nazivaju idolima, pravoslavni hrišćani u njima vide blagodatni dar koji ih približava Bogu i svetiteljima. Šta zapravo znači poštovanje ikona i zašto celivanje ikone nije puko ljudsko osećanje, već dubok izraz ljubavi i vere?
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Ime je dobila u 8. veku. U to vreme se pojavila ikonoboračka jeres, a jedan od njenih najvećih protivnika je bio Jovan Damaskin. Zato što je pisao protiv ikonoborstva, odsečena mu je desna ruka.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.