Jedan od najznačajnijih praznika u srpskom pravoslavnom kalendaru nosi poruku o hrabrosti, veri i mučeništvu svetitelja koji je svedočio istinu čak i po cenu života.
Danas, na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici obeležavaju duboku i bolnu uspomenu na stradalničku smrt Preteče Gospodnjeg. Ovaj sveti dan podseća na nepravdu i mučeništvo koje je Sveti Jovan pretrpeo od ruku bezakonog cara Iroda i njegove zle supruge Irodijade. Kao prorok i čovek Božiji, Sveti Jovan nepokolebljivo je propovedao istinu, izobličavajući greh u svakoj njegovoj pojavi, čak i kada je to značilo suprotstaviti se vladaru.
U središtu ovog događaja stoji Irodova preljubnička veza sa Irodijadom, suprugom njegovog brata Filipa. Sveti Jovan, kao hrabri revnitelj zakona Božijeg, javno je ukoravao Iroda zbog ovog greha, govoreći: „Ti ne možeš imati ženu Filipa, brata svoga.“ Ta rečenica odjekivala je dvorom, ali i tamnicom u koju je Jovan bio zatvoren zbog svoje vere i smelosti.
Irod, rastrzan između straha od Boga i želje da sačuva ugled pred narodom, nije odmah pristao na Jovanovu smrt, ali pod pritiskom Irodijade, zle žene pohlepne za osvetom, konačno je popustio. U času proslavljanja svog rođendana, pod uticajem vina i zadovoljen besramnim igrama Irodijadine kćeri, Irod donosi kobnu odluku.
Njegova zakletva, data u trenutku slabosti, odvešće do tragične odluke da se Svetom Jovanu odseče glava i donese na tanjiru pred sve zvanice. Ta glava, izvor istine i reči Božije, ostaje simbol mučeništva i pravedne borbe protiv nepravde. Prema predanju, čak i nakon odsecanja, glava svetitelja izgovarala je iste reči izobličavanja Iroda, što je dodatno pojačalo užas na Irodovoj gozbi.
Uz prisustvo arhijereja, monaha i vernog naroda, proslava je ispunjena molitvom, pesmom i podsećanjem na duhovnu zaostavštinu blaženopočivšeg episkopa Lavrentija.
Inicijativa za zajedničko praznovanje najvažnijeg hrišćanskog praznika između pravoslavnih i rimokatolika otvorio je raspravu o očuvanju vekovne tradicije. Dok Carigradska patrijaršija vidi priliku za približavanje, ostale pomesne pravoslavne crkve upozoravaju na moguće narušavanje duhovnog identiteta.
Sveti Teofan Zatvornik nas 13. utorka po Pedesetnici podseća da svaki vernik nosi tu istu odgovornost. Pozvan je da sledi Hrista, da se trudi nad sobom, da isceljuje svoje duhovne rane, suzbija grehovne navike i pomaže bližnjima, čineći time prvi korak ka putu spasenja.
U danu kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja sećanje na ovog svetitelja, podsećamo se priče o njegovom neustrašivom stavu pred idolopoklonicima i o tragediji troje dece koja su delila njegovu žrtvu.
Ova molitva iz Molitvenika Srpske pravoslavne crkve pomaže da pronađete unutrašnji mir i da se duhovno osnažite kada se suočite sa svakodnevnim iskušenjima.
Starešina Hrama Svete Trojice u naselju Mudrakovac, protojerej Ivan Cvetković, ovu svetiteljku smatra zaštitnicom kruševačkog kraja i ističe da svakome ko se njoj molitveno obraća - ona preobilno daruje milost Božju.
Svedočanstvo o neobičnom događaju iz Banja Luke širi se društvenim mrežama. U domu ove porodice molitve su iznedrile čudo, dok ikona Bogorodice Trojručice i dalje mirotoči.
Nedavna dešavanja u Trsteniku potvrđuju da problemi u vezi sa pravom na slobodan izbor učenika i dalje traju, uprkos upozorenjima SPC i naporima državnih organa da se spreči neprihvatljivo ponašanje predstavnika nekih školskih ustanova.
Ikonopisanje je više od umetnosti - to je duhovni čin kroz koji se projavljuje božanska prisutnost. Episkop novobrdski za Religiju pripoveda o svom iskustvu u ikonopisanju i dubokoj vezi između vere i umetnosti.
Bivši rektor Cetinjske bogoslovije i nadareni besednik razbija zablude i ukazuje na pravu svrhu sedmog dana, pozivajući nas da se duhovno uzdignemo kroz molitvu, ljubav i brigu za bližnje.
U danu kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja sećanje na ovog svetitelja, podsećamo se priče o njegovom neustrašivom stavu pred idolopoklonicima i o tragediji troje dece koja su delila njegovu žrtvu.
Kroz svoju izuzetnu službu i nepokolebljivu hrabrost, ovaj svetac je postavio temelje Srpske pravoslavne crkve, ostavljajući trajan pečat na istoriji i duhovnom životu Srba. Njegova duhovna baština i dalje svetli kao putokaz za sve vernike.
Današnji dan, obeležen sećanjem na život i stradanje ovog sveca, podseća sve nas na hrabrost i postojanost vere. Njegova žrtva nije samo svedočanstvo prošlih vremena, već i nadahnuće svakom verniku da u svom životu nosi svetlost Hristovog vaskrsenja, bez obzira na iskušenja i izazove.
Slavimo sveca koji je molitvom i verom pomogao hiljadama duša, isceljujući ih i darujući im nadu. Njegov život, proveden na stubu u postu i tišini, ostaje simbol vere i milosti, dok se na mestu njegovog stuba i danas događaju mnoga čudesa.
U vremenu kada medicina hladno određuje granicu života, otac Ugrin donosi surovu istinu o abortusu, otvarajući pitanje koje svako društvo mora da postavi sebi: koliko daleko smo spremni da idemo u ime prava na izbor?
Stotine učenika, nastavnika i roditelja okupili su se u šabačkom Sabornom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u veri i nadi da će im Božiji blagoslov pomoći u ostvarivanju uspeha i ličnom razvoju.
Podvižnik manastira Visoki Dečani, iako bez vida, prenosi nebesku mudrost i postojanu veru. Njegov izvanredan dar za pojanje dirne svakog ko ga čuje, dok bratstvo i vernici o njemu govore sa najvećim poštovanjem.