Oboje su se još u ranoj mladosti prikonili Hristu i molitvom izdejstvovali čudesa.
SPC i njeni vernici danas slave dva sveca - Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu.
Sveti Evmenije Gortinski
Printscreen
Ikona Svetiog Evmenija Gortinskog
Bio je sa Krita. Od mladosti je išao za Hristom i oslobodio se, kako piše u njegovim žitijama, dva teška bremena: od bremena bogatstva i od bremena tela. Prvog bremena oslobodio se tako što ga je razdelio siromašnima i bolesnima, a drugoga velikim postom.
I tako je najpre izlečio sebe, pa onda počeo i drugima da daje iscelenje. Kažu da je ispunjen blagodaću Duha sijao takvom svetlošću da su svi mogli da je vide.
"Pa kao što je pisano ne može se grad sakriti kad na vrhu gore stoji (Mat. 5, 14), ne može se ni Evmenije sveti sakriti od sveta".
Ljudi su ga izabrali za episkopa u Gortinu. Kao episkop upravljao je vernicima koji su ga veoma cenili. Molitvom je činio čudesa - umrtvio zmiju, demone isterivao, bolesnike mnoge iscelio; i to ne samo u svome mestu nego i u Rimu i u Tivaidi.
U Tivaidi je molitvom od Boga isprosio kišu u vreme suše. Tamo je i umro. Živeo i delovao u 7. veku.
Sveta mučenica Ariadna
Printscreen
Ikona Svete mučenice Ariadne
U gradu Promisi u Frigiji za vreme cara Adrijana bio je jedan vlastelin Tertil neznabožac. Ariadna, koja je bila devica, bila mu je robinja, ali i hrišćanka.
Na dan rođenja svoga sina Tertil je organizovaoi veliko žrtvoprinošenje idolima, na koje Ariadna nije pošla nego je ostala kući da se moli Bogu. To je njenog gospodara ražestilo i zbog toga je počeo da je prisiljava da se odrekne Hrista i pokloni idolima. No kako se Ariadna to odbila, on je pretukao i bacio u tamnicu.
U jednom trenutku je oslobodio iz tamnice, ali ju je isterao iz kuće. U jednom trutku se pokajao i poslao sluge da je traže i vrate kući. Ariadna, koja se udaljila od grada, kada je videla gonitelje poče se moliti pred jednom stenom koja se otvorila i u koja se sakrila. Sluge je ovo zbunilo, pa su počele među sobom da se svađaju i biju, "te izgiboše jedan od drugog".
Vozdviženje Časnog krsta je crkveni i narodni praznik kojim se proslavlja događaj tokom kojeg je car Konstantin uzdigao (vozdigao) krst u Rimu u čast pobede nad carom Maksencijem.
Sveti Teofan Zatvornik za današnji dan, nedelju četrnaestu po Pedesetnici, podseća na parabolu o kraljevskoj svadbi iz Jevanđelja, gde car poziva zvanice na svadbu svog sina. Ova priča nam jasno ukazuje na suštinsku poruku: svadba simbolizuje Carstvo nebesko, dok je poziv na nju propoved Jevanđelja. Mnogi, međutim, odbacuju ovaj poziv zbog svakodnevnih briga i obaveza.
Bog čoveka vodi ka cilju neobičnim putevima, a ako ima vere ništa nije nemoguće, govori igumanija i jedina monahinja manastira Svetog Hristofora, zadužbine kralja Dragutina iz 13. veka, u Mislođinu, i navodi da je Božji poziv dobila mnogo ranije nego što je putem Gospodnjim krenula, ali da ga tada nije razumela.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Svetac takođe upućuje na ozbiljan problem – postojanje prvorodnog greha. Iako detinjstvo u svom početku može delovati kao čist period života, sveti Teofan nas podseća da greh, iako skriven u početku, postepeno izlazi na površinu i menja našu prirodu. Ovaj proces nije pitanje slučajnosti, već, kako svetac objašnjava, deo naše slobode i odgovornosti. Greh nije nešto što nas neizbežno mora odvesti u propast, već nešto sa čim se moramo boriti.
Sveti Teofan Zatvornik u misli za 22. četvrtak po Pedesetnici ukazuje na važnost strpljenja, ljubavi i poštovanja prema onima koji ne veruju i ne prihvataju Gospoda. Njegova poruka podseća nas na način na koji se Gospod postavio prema onima koji ga nisu prihvatili. U Lukinom evanđelju (9,55-56) opisano je kako su učenici želeli da pošalju oganj s neba na selo koje nije primilo Isusa, ali Gospod je rekao: "Ne znate kakvog ste vi duha...“ On nije reagovao osvetnički, već je otišao u drugo selo, ostavljajući neverujuće da idu svojim putem.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Začeće Svetog Jovana Preteče i Krstitelja po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Tomu. Katolička crkva obeležava Svetog Bruna, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.