SPCSveštenomučenik Dionisije i Sveta mučenica Haritina
Sudija je tada poslao neke razvratne mladiće, da je oskrnave. Strahujući od beščašća, Haritina se pomolila Bogu, sa željom da je što pre uzme kako je razvratnici ne bi zlostavljavali. Umrla je dok se na kolenima molila.
SPC i njeni vernici danas slave Svetu mučenicu Haritinu i Svetog sveštenomučenika Dionisija.
Sveta mučenica Haritina
SPC
Sveta mučenica Haritina
Sveta Haritina bila je mučenica i svetiteljka iz trećeg veka, a njena životna priča jedna je od najpotresnijih u hrišćanstvu.
Bila je smerna i poslušna devojka koja je od rane mladosti želela da svoj život podredi Hristu.
Kao siroče je bila usvojena od ugledna čoveka i hrišćanina Klaudija, koji ju je vaspitao kao svoju rođenu kćer. Haritina je bila krotka, smerna, poslušna i ćutljiva. Ceo život je podredila hrišćanstvu koje je izučavala dan i noć, i zaveštala se da će kao prava nevesta Hristova, provesti ga kao devica. Kada je za nju čuo namesnik cara Dioklecijana, neki Dometijan, poslao je vojnike i izvedoše je pred sud. Sudija je naredio da je ošišaju i žar joj pospu ko glavi.
"No Božjom silom devica bi sačuvana. Baciše je u more, no Bog je izbavi iz mora. Vezaše je za točak i počeše okretati, ali angel Božji ustavi točak i Haritina osta nepovređena", piše u žitijama.
Sudija je tada poslao neke razvratne mladiće, da je oskrnave. Strahujući od beščašća, Haritina se pomolila Bogu, sa željom da je što pre uzme kako je razvratnici ne bi zlostavljavali. Umrla je dok se na kolenima molila.
Sveštenomučenik Dionisije
SPC
Sveštenomučenik Dionisije
Bio je episkop Aleksandrijski. Roditelji su mu bili nevernici, vaspitan je bio na grčkoj filozofiji. Kao mladić pročitao je poslanice apostola Pavla i tada je poverovao u Isusa Hrista. Krstio ga je tadašnji episkopa u Aleksandriji, a 247. godine postao je u istom gradu i episkop.
"Spolja crkva beše gonjena od neznabožaca, a unutra razdirana od jeretika. Tri godine prožive van Aleksandrije, sklonjen vernim, da ne bi pre vremena poginuo. Za te tri godine pisao je mnoge poslanice i druge sastave pastvi svojoj, poučavajući je i hrabreći u držanju Pravoslavlja. Među njegovim spisima nalaze se i nekoliki kanoni, koje je crkva prihvatila. Upravljao crkvom 17 godina i upokojio se 265. god", piše u žitijama.
Prepodobni Evdokim Vatopedski
Kada su u Vatopedu 1841 majstori popravljali kosturnicu, u njoj su našli mošti čoveka u klečećem stavu i sa ikonom Presvete Bogorodice u rukama. Neobično divan miris razlio se od moštiju. Ne znajući ni ko je bio taj sveti ćovek ni kad je živeo, monasi su ga nazvali Evdokim. Oni su mu i mošti preneli u crkvu, gde i danas stoje. Od tih moštiju dogodila su se mnoga čudesna iscelenja. Na srebrnom kovčežiću i sad stoje izrezane reči:
"Ovaj kovčežić izradi za česnu glavu sv. Evdokima monah Gavril, koga je ovaj svetitelj iscelio od teške bolesti“.
Sveti Teofan naglašava da je srce koje je ispunjeno dobrotom neprestano žudi za prilikama da čini dobro. Kao što gladan čovek ne zaboravlja hranu dok ne utaži svoju glad, tako i istinski dobri ljudi ne miruju dok ne ostvare dobra dela. Kada to postignu, oni se ne zadržavaju na onome što su učinili, već gledaju unapred, težeći novim izazovima i prilikama. U svetu prepunom buka i samopromocije, Sveti Teofan nas podseća da je prava snaga u skromnosti, u delima koja se ne očekuju da budu primećena.
Sveti Grigorije rukopoložio je mnoge sveštenike, osnivao škole i postavljao u njima učitelje, a Sveti Mihail
je na molbu velikog kneza Vladimira poslat od patrijarha Carigradskog u Rusiju, da krštava neznabožni narod.
Čitavog života je pomagao narod i Srpsku crkvu, pa ga je narod veoma voleo i poštovao, smatrajući ga za živog svetitelja. Upokojio se oko 1543. godine. Supruga Jelena i njegov verni narod sahranili su ga na brdu Đuntir.
U predanju Pravoslavne crkve čuva se svedočanstvo o mladoj hrišćanki iz 2. veka čija je nepokolebljiva vera, prema crkvenom sećanju, prkosila tamnici, vatri i lavovima – i ostavila trag koji se obeležava 26. maja.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Među vernim narodom koji je primio blagoslov sa Svete Gore otvorilo se pitanje pravilnog ophođenja prema osveštanoj trakici, a sveštenici iznose pojašnjenje u skladu sa crkvenom praksom.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U predanju Pravoslavne crkve čuva se svedočanstvo o mladoj hrišćanki iz 2. veka čija je nepokolebljiva vera, prema crkvenom sećanju, prkosila tamnici, vatri i lavovima – i ostavila trag koji se obeležava 26. maja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Epifanija Kiparskog po starom i Treće obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Mariju Majku Crkve, dok muslimani obeležavaju Dan Arefata, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Epifanija Kiparskog po starom i Treće obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Mariju Majku Crkve, dok muslimani obeležavaju Dan Arefata, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok se porodični razgovori sve češće svode na obaveze i ekran, jedna pouka starca Pajsija Svetogorca otvara pitanje koje mnogi izbegavaju: šta ostaje od vere kada se prestane živeti, prenositi i ponavljati u svakodnevici?
Dok sukobi i nestabilnost i dalje potresaju region, milioni vernika pristižu u Meku, gde je večeras zvanično počeo hadž i gde se odvija jedno od najvećih okupljanja na planeti.