Neodoljivo penaste, oblivene čokoladom i sa savršenim ukusom banane - ove krem bananice pravićete češće nego što mislite. Donosimo vam detaljan recept, koji budi najlepša sećanja.
U detinjstvu svakog od nas postoji taj jedan slatkiš koji je imao moć da nam zasladi dan bez velikog povoda - krem bananica. Umotana u šuškavu foliju, uvek sa blagim sjajem i neodoljivim mirisom, bila je mali praznik u običnom danu, poslastica koju su nam bake krile u fiokama ili koju bismo dobijali kao nagradu za „budi dobar“. Domaće krem bananice zauvek su ostale u sećanju kao simbol jednostavnih, toplih vremena kada se radost merila u zalogajima. Postoji recept koji priziva te uspomene i mirise detinjstva - recept za domaće krem bananice, onakve kakve su se pravile kad se više volela kuhinja nego kupovina, a svaki sastojak imao svoje mesto i značenje.
Sastojci:
Za smesu:
600 g šećera
30 g (3 kesice) želatina
300 ml vode
1 ekstrakt banane
Za preliv:
150 g čokolade
malo putera
malo ulja
Shutterstock/TorriPhoto
Priprema:
Najpre skuvajte 600 grama šećera sa 200 ml vode, na tihoj vatri, dok se šećer potpuno ne rastopi i ne pretvori u gusti sirup - biće dovoljno oko 4 do 5 minuta. U međuvremenu, u posebnoj činiji sipajte tri kesice želatina u 100 ml hladne vode i ostavite ga da nabubri. Kada je sirup gotov, sipajte ga u veću plastičnu posudu i odmah dodajte nabubreli želatin.
Zatim uzmite mikser i mutite smesu najmanje 15 minuta, strpljivo i s ljubavlju, dok ne postane gusta, penasta i svetla. Na kraju dodajte ekstrakt banane - jedan ili dva, u zavisnosti od toga koliko intenzivan ukus želite - i još jednom kratko umutite da se lepo sjedini. Gotovu smesu izlijte u pleh prethodno podmazan uljem i ostavite da se potpuno ohladi.
Kada se stegne, pažljivo je isecite na kocke i prelijte topljenom čokoladom sa malo putera i ulja, da preliv bude gladak i sjajan. Ako želite da svaki zalogaj bude savršeno obavijen čokoladom, kocke najpre isecite pa ih tek onda umačite - tako će svaka biti kao iz poslastičarskog izloga.
Ovaj domaći kolač od jagoda ne pripada eri brzih recepata – priprema se s pažnjom i ljubavlju, baš kao što su to radile naše bake, a rezultat je desert koji osvaja već na prvi zalogaj.
Palačinke od krompira, pržene na masti i punjene džemom, vraćaju duh detinjstva i toplinu doma u svaki zalogaj – naučite kako da ih pripremite po starinskom receptu koji se prenosi s kolena na koleno.
Slatko od jagoda nije samo poslastica — to je toplina bakinog glasa, miris detinjstva i poruka da ste dobrodošli. Donosimo vam tradicionalni recept sa svim tajnama koje domaćice prenose generacijama: kako da sirup „vuče“, a jagode ostanu cele.
Zaboravite na sate sušenja u rerni — uz samo jedno jaje, malo šećera i mikrotalasnu rernu, dobićete savršeno hrskave zalogaje koji podsećaju na bakin dom i onu tihu sreću nedeljnih popodneva.
Bez brašna, mleka i miksera — ova jednostavna, a raskošna poslastica pravi se za svega nekoliko minuta i svakim zalogajem budi sećanja na mirisnu, toplu kuhinju iz detinjstva.
Ako volite deserte koji se lako pripremaju, a ostavljaju utisak kao da ste proveli sate u kuhinji, ovaj lagani slojeviti kolač sa višnjama, vanilom i čokoladom postaće vaš novi porodični favorit.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.