Schutterstock/Gritsana PTesto za pitu najpre mesite silokonskom varjačom, a porom izručite na radnu površinu i nastavite da mesite rukama
U senkama manastirskih zidova, gde su vreme i tišina drugačiji, nastao je recept za pitu koji prenosi više od ukusa – u svakom koraku pripreme oseća se blagoslov, poslušanje i duhovna dubina koja ga čini neponovljivim.
Među manastirskim zidinama Svete gore, gde svaka radnja ima svoju molitvenu tišinu, nastala je svetogorska pita sa sirom i paradajzom. To nije samo jelo – to je tihi čin služenja, plod poslušnosti i vekovnog predanja. U njenom ukusu prepoznaje se dah jutarnjih molitava i ruku koje mese sa smirenjem.
Sastojci:
1 ½ šolje belog brašna
1 ½ šolje žutog, kukuruznog brašna
3 supene kašike maslinovog ulja
3 supene kašike sirćeta
¾ šolje vode
½ kašičice soli
300 g fete, izmrvljene viljuškom
1 veliki paradajz, sitno iseckan i oceđen u cediljci
Sitno seckana mirođija
4 jaja
1 šolja mleka
1/3 šolje maslinovog ulja
Origano
Biber
Ulje za premazivanje kora
Skrob (npr. nišeste ili gustin) za razvijanje kora
Papir za pečenje za oblaganje pleha
Schutterstock
Za pitu je dovoljan jedan veći paradajz
Priprema testa:
Sipajte obe vrste brašna i so u vanglu i promešajte. U sredinu dodajte polovinu vode, zatim ulje i sirće, pa počnite da mešate. Postepeno dodajte ostatak vode dok ne dobijete mekano, podatno testo.
Kada testo postane glatko, podelite ga na šest jednakih kugli, pri čemu neka jedna bude malo veća – ona će služiti kao donja kora koja pokriva dno i ivice pleha. Premažite ih uljem, prekrijte providnom folijom i ostavite da odmaraju najmanje 30 minuta. Što duže odstoji, testo će biti podatnije za razvijanje.
Priprema pleha:
Isecite papir za pečenje tako da bude veći od pleha – da pokrije dno i ivice, a da višak viri. Pokvasite papir pod mlazom vode, izgužvajte ga rukama, a zatim pažljivo raširite i obložite pleh. Prstima ga prilagodite ivicama, a višak ostavite da viri – to će pomoći prilikom vađenja pečene pite.
Pritisnite papir kuhinjskim ubrusom kako biste upili višak vlage.
Pixabay.com
Testo za pitu najpre mesite silokonskom varjačom, a porom izručite na radnu površinu i nastavite da mesite rukama
Priprema fila:
Izgnječite fetu viljuškom, dodajte sitno seckanu mirođiju i malo bibera po ukusu. Paradajz prethodno sitno iseckajte i ostavite u cediljki da pusti višak tečnosti.
U posebnoj posudi umutite jaja, dodajte mleko i maslinovo ulje, pa sve sjedinite i ostavite po strani.
Razvijanje kora:
Na radnu površinu stavite kašičicu skroba, a zatim položite jednu kuglu testa i pospite je skrobom s gornje strane. Tankom oklagijom razvijajte testo. Prva kora treba da bude dovoljno velika da pokrije dno i ivice pleha. Ostale kore razvijajte prema unutrašnjim merama pleha.
Sklapanje pite:
Poređajte dve kore na dno (veću i još jednu), između njih premažite malo ulja.
Pospite trećinu sira, stavite treću koru, dodajte drugu trećinu sira, polovinu paradajza, malo origana i prelijte jednom kutlačom umućenih jaja s mlekom i uljem.
Postavite četvrtu koru, pa ostatak sira, preostali paradajz, još origana i još jednu kutlaču fila.
Zatvorite pitu poslednje dve kore. Petu blago nauljite, a šestom je pokrijte. Ivice donje kore uvijte ka unutra da formirate venčić duž ruba pite.
Pitu zasecite do dna na željene komade i preko cele površine sipajte preostali fil.
Pečenje:
Pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 200°C oko 15 minuta, zatim smanjite temperaturu na 180°C i pecite još 45–50 minuta, dok pita ne porumeni.
Kada se pita prohladi, pažljivo je podignite iz pleha pomoću papira za pečenje. Tako pripremljena pita donosi ukuse koji hrane i telo i dušu – blagosloveno jelo iz svetogorskih kelija.
Iz zbirke recepata arhimandrita Onufrija Hilandarca donosimo vam manastirsku spanakopitu – hranljivu, mirisnu i pripremljenu po drevnim monaškim pravilima.
Uz samo nekoliko sastojaka i malo strpljenja, otkrijte jednostavan način pripreme krofni koje su vekovima deo monaške trpeze – savršene za dane posta i trenutke kada želite da osetite toplinu prave domaće poslastice.
Bez kapi viška ulja, a hrskav do savršenstva — ovo starinsko jelo sa manastirskih trpeza pokazuje da istinska čarolija dolazi iz jednostavnosti i vere u meru.
U danima posta, ali i kada post nije obavezan, halva od tahinija i meda pruža zdravu i bogatu alternativu industrijskim slatkišima – bez aditiva, bez veštačkih aroma, sa dubokom duhovnom porukom u svakom zalogaju.
U centralnom delu crkve, njenoj lađi, planirano je postavljanje bazena koji će imati mogućnost da se izdigne i potpuno sakrije pod, a prostorija može ostati prekrivena plitkim slojem vode, kako bi posetioci imali osećaj da “hodaju po vodi”.
U senkama manastirskih zidova, gde su vreme i tišina drugačiji, nastao je recept za pitu koji prenosi više od ukusa – u svakom koraku pripreme oseća se blagoslov, poslušanje i duhovna dubina koja ga čini neponovljivim.
U svom duboko nadahnutom zapisu za četvrtak Svetle sedmice, jedan od najmudrijih duhovnika 19. veka, Sveti Teofan Zatvornik, poziva svakog hrišćanina da ne pristaje ni na najmanji kompromis s tamom, već da se potpuno sjedini sa Hristom i živi u svetlosti Vaskrsenja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Spoj duhovnosti i kulinarstva dolazi iz srca pravoslavne tradicije, sa Svete gore, gde se pravi hleb koji donosi prirodnu slatkoću, bogatstvo ukusa i nežnu teksturu, a savršen je za post i sve koji uživaju u zdravim, domaćim specijalitetima.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.
Desert bogat aromama narandže, oraha i začina, bez mleka i jaja, koji donosi duhovnu i kulinarsku harmoniju na vašu trpezu. Ovaj kolač je jednostavan, ali nezaboravan.
Koljivo nije samo deo običaja, već dubok simbol vaskrsenja i večnog života. Ovo je autentičan način pripreme koji monasi sa Atosa koriste kroz generacije – primeren za prve Zadušnice u 2025. godini.
U periodu kada priroda daruje svoje najlekovitije biljke, donosimo vam recept za čorbu koja se vekovima kuva u srpskim domaćinstvima – jednostavna, okrepljujuća i bogata blagodatima za telo i dušu.
U danima posle Vaskrsa, kada su frižideri puni ofarbanik, ali nepojedena jaja, svaka domaćica traži način da ih iskoristi. Ovo veselo jelo u obliku pilića nije samo ukusno – već je prava praznična radost na tanjiru!
Nakon obimnih prazničnih obroka, ova lagana, kiselkasta supa donosi osveženje organizmu i spokoj duhu — a savršena je za upotrebu šarenih jaja koja su ostala posle vaskršnjeg tucanja.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.
Sveštenstvo je odmah reagovalo i ceo slučaj je preuzela policija, a kako smo prvi objavili snimak pljačke, čitaocima je tako na uvid pružen video zapis pomenutog nedela.
U danima Svetle sedmice, patrijarh srpski Porfirije i patrijarh moskovski Kiril susreli su se u ozračju Vaskrsenja, svedočeći neraskidivo duhovno jedinstvo Srpske i Ruske Pravoslavne Crkve, uz poruke nade, ljubavi i vere u Hrista Vaskrslog.
Odgovor Svetog Pajsija, slomljenom ocu nastradalog mladića, izrečen bez osude, ali sa dubokom verom u Božiju milost, otvorio je prozor nade koji nikada neće biti zatvoren.
Na poziv Moskovske patrijaršije, poglavar Srpske pravoslavne crkve doputovao je u rusku prestonicu, gde je, zajedno s patrijarhom Kirilom, razgovarao s predsednikom Rusije o ulozi pravoslavlja u savremenom svetu i duhovnoj povezanosti dva naroda.
U istočnoj Ugandi, jedna muslimanka otrovala je hrišćanski bračni par jer su njenu ćerku poveli u crkvu tokom Ramazana. Smrtonosnu večeru pojelo je i njeno dete, koje je, zajedno s „neprijateljima“, izdahnulo od otrova.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.