Čačani još uvek na ovom mestu pale sveće u znak sećanja na žrtve svih ratova i ratnika koji su umrli, svaki za svoju otadzbinu.
Dan primirja, koji smo proslavili 11. novembra, ali i jedan spomenik na čačanksom groblju na najbolji mogući način pokazuje svu strahotu, ali i besmisao ratovanja. Nakon smrti i nakon što su svoje živote dali svaki za svoju otadžbinu, zajedno su sahranjeni vojnici zaraćenih strana. Njihova grobnica obeležena je velikim kamenim spomenikom, jedinstvenim u Srbiji jer se na njemu nalaze simoboli sve četiri vere - pravoslavni i katolički krst, islamski polumesec i Davidova zvezda.
- Ovde počivaju ostaci 920 vojnika, oko 650 je srpskih i oko 260 čeških, nemačkih i austrijskih. Iznad spomen – kosturnice i večne kuće na spomeniku se nalaze i obeležja četiri konfesije. Čačani su još 1934. godine pokazali da poštuju junake koji su izginuli za njihovu slobodu, ne zaboravljajući pritom ni neprijateljske žrtve. To je spomenik protiv rata, spomenik koji treba da pomiri te ljude koji su bili krvni neprijatelji bez ikakavog važnog razloga i da ih makar u smrti ujedine, kažu za RINU u Narodnom muzeju u Čačku.
RINA
Spomenik u Čačku
Ideju za podizanje spomenika pokrenile su žene Čačka, samo osam godina nakon završetka Velikog rata, a spomenik je otkrio kraljev izaslanik Oskar Časki.
- Tog 31. decembra 1934. godine Čačak je ugostio osam predstavnika amabasada svih zaraćenih strana koji su došli da se poklone žrtvama, dodaju sagovornici.
Ovaj spomenik oskrnavljen je samo jednom, na početku Drugog svetskog rata kada su Nemci naredili da se sa spomenika skinu Davidova zvezda i islamski polumesec. Oba znaka obnovljena su tek 2007. godine u okviru memorijala Nadežda Petrović, kada je spomeniku vraćen prvobitan izgled.
Čačani još uvek na ovom mestu pale sveće u znak sećanja na žrtve svih ratova i ratnika koji su umrli, svaki za svoju otadzbinu.
Manastir u Brankovini je bogata riznica relikvija, ali i mesto gde su sahranjeni srpski velikani, među kojima je i Desanka Maksimović. U to mesto je došla kao beba, a želja joj je bila da je tu i sahrane.
Upokojeni arhimandrit Joil Bulatović za života je izgovorio mnogo pouka koje se vremenom sve više citiraju, a kroz svaku je isticao koliko je pravoslavna vera čista i koliko verujući trebaju da budu srećni.
Mitropolit raško-prizrenski istakao je značaj vere i otpora u teškim vremenima, naglašavajući da, kao što je Sveti Dimitrije čuvao Solun, tako čuva Mitrovicu, te da je potrebno strpljenje i vera kako bi grad ponovo postao slobodan za hrišćane.
Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM, Miloš Terzić, naglasio je da Pećka patrijaršija predstavlja centar srpske duhovnosti već skoro 800 godina, uz obećanje da će se nastaviti borba za očuvanje srpskih vrednosti na tom prostoru.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.