Na dan kada slavimo Svetog mučenika kneza Lazara, poglavar SPC je uz sasluživanje arhijereja i sveštenstva služio liturgiju u crkvi koja je posvećena upravo ovom svetitelju, a nalazi se u spomen-hramu utemeljitelja svetosavlja.
Na Vidovdan, 28. juna 2024. godine, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u crkvi Svetog mučenika kneza Lazara, smeštenoj u kripti hrama Svetog Save na Vračaru. Poglavaru Srpske pravoslavne crkve sasluživali su arhijereji i sveštenstvo. Ovaj sveti čin u prostoru koji nosi duboku duhovnu i istorijsku vrednost, podsetio je na neraskidivu vezu vere, istorije i kulture srpskog naroda.
SPC
Liturgija u kripti Hrama Svetog Save
Crkva Svetog kneza Lazara, zajedno sa kriptom patrijaraha, nalazi se u podzemnoj etaži Svetosavskog hrama, koja je sagrađena između 2001. i 2002. godine, za samo šest meseci. Ovo podzemno zdanje, namenjeno prvenstveno bogosluženju, predstavlja i mesto gde se već godinama održavaju zasedanja Svetog Arhijerejskog Sabora, kao i mnogi značajni kulturni događaji u životu prestonice.
Iza oltara crkve Svetog kneza Lazara smeštena je kripta patrijaraha, prostor namenjen za buduće sahrane srpskih patrijarha. Prvi predstojatelj Srpske Pravoslavne Crkve koji je sahranjen u ovoj kripti bio je patrijarh Irinej (1930-2020). Iza samog oltara nalaze se četiri grobnice, dok su u prostoru apside kripte smeštene još četiri.
Kripta čuva i kamen temeljac uz koji je svojevremeno položena povelja o početku gradnje hrama iz 1939. godine, kao i iz 1985. godine kada je hram iznova osveštan. Jedini deo kripte koji je bio ukopan i završen pre Drugog svetskog rata nalazi se na njenom krajnjem istoku, zbog čega se taj prostor naziva Starom kriptom.
Ova sveta liturgija, služena na Vidovdan, dan kada se sećamo hrabrosti i žrtve kneza Lazara, podseća nas na duhovne temelje naše vere i identiteta. Dok su reči molitve odzvanjale zidovima kripte, osveštavajući duhove prisutnih, obnovila se snaga zajedništva i vere među vernicima. Patrijarh Porfirije, svojim blagoslovom i rečima, potvrdio je važnost ovog svetog mesta kao simbola duhovnog nasleđa i trajne vere u Boga.
Venčanje u crkvi Lazarica, svetinji iz doba kneza Lazara u kojoj se vojska pričestila pred polazak u boj na Kosovu, oživelo je tradiciju srednjovekovne Srbije, donoseći nezaboravno iskustvo mladencima i njihovim gostima.
Na današnji praznik podsećamo se na herojsku žrtvu Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju 1389. godine. Vidovdan se obeležava uz pomen svim postradalima koji su dali svoje živote za slobodu našeg naroda, kao i na izuzetnu duhovnu snagu i veru koje su očuvale srpski identitet kroz vekove.
Dok kroz molitve i sećanja na Boj na Kosovu slavimo hrabrost i veru naših predaka, podsećajući se na njihov neprolazni značaj za našu istoriju i identitet, Vidovdan i Sveti prorok Amos ostaju trajni simboli borbe, vere i nade.
U srednjem veku, Srbi su visoko poštovali ovog svetitelja, o čemu svedoči njegovo pominjanje u Miroslavljevom jevanđelju. Međutim, početkom 15. veka, njegov kult počinje da slabi, jer se u srpskim tipicima tada pojavljuje spomen na pogibiju Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju.
Na Vidovdan, sećamo se trenutka kada je knez Lazar sa svojim vojnicima primio svetu tajnu pričesti u Crkvi Svetog prvomučenika arhiđakona Stefana, poznatoj kao Lazarica, koju je podigao kao pridvornu crkvu u znak zahvalnosti Gospodu koji je njemu i kneginji Milici uslišio molitve da dobiju sina, naslednika krune.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na centralnom obeležavanju Vidovdana u manastiru Ravanici, patrijarh srpski poručio je vernicima da svetost Kosova nije prošlost već poziv za spasenje duše i život u Hristovoj ljubavi.
U 9 časova će početi sveta liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje visokopreosvećenih mitropolita šumadijskog Jovana, braničevskog Ignatija i niškog Arsenija.
Posle bogosluženja u kome je sasluživalo sveštenstvo Arhiepiskopije beogradsko-kralovačke, patrijarh Porfirije u svojoj besedi poslao poruku o živoj veri, dubokom odnosu sa Bogom i zajedništvu u hrišćanskoj crkvi.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.