Povodom 90. godišnjice tragičnog ubistva kralja Aleksandra, Srpska pravoslavna crkva i vernici molitveno su se prisetili velikog vladara koji je život položio u borbi za jedinstvo naroda i očuvanje pravoslavne vere.
U čast viteškog kralja Aleksandra I Karađorđevića, episkop zapadnoevropski Justin služio je pomen u Marseju, na dan Svetog mučenika Kalistrata. Ovaj molitveni skup, održan na mestu gde je kralj pre 90 godina stradao u atentatu, podseća nas na veličinu i žrtvu srpskog monarha, koji je svojom verom i posvećenošću ostavio neizbrisiv trag u istoriji srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve.
Foto: SPC / Eparhija zapadnoevropska
Vladika Justin održao je u Marseju pomen kralju Aleksandru Karađorđeviću
Kralj Aleksandar, ubijen 9. oktobra 1934. godine tokom svoje diplomatske posete Francuskoj, bio je simbol ne samo političkog jedinstva već i zaštitnik pravoslavne vere i tradicije. Njegovo prisustvo u Marseju bilo je više od političkog poduhvata – ono je odražavalo njegovu ulogu hrišćanskog vladara, predanog očuvanju pravoslavlja i nacionalnog identiteta. Sa njim je stradao i francuski ministar spoljnih poslova Luj Bartu, što je dodatno produbilo bol i tugu zbog ovog gubitka.
Foto: SPC / Eparhija zapadnoevropska
Vladika Justin održao je u Marseju pomen kralju Aleksandru Karađorđeviću
Atentat u Marseju, delo pripadnika VMRO-a uz podršku ustaša, nije bio samo udar na političku stabilnost Kraljevine Jugoslavije, već je za Srpsku pravoslavnu crkvu i srpski narod predstavljao težak udarac na pravoslavne i hrišćanske vrednosti. Aleksandar je bio viđen kao zaštitnik crkve, vladar koji je neustrašivo nosio nasleđe Karađorđevića, porodice koja je kroz vekove predvodila borbu za slobodu i očuvanje vere.
Srpska pravoslavna crkva, kroz svoje liturgije i molitve, vidi kralja Aleksandra kao mučenika – onoga koji je stradao za veru i narod.
Njegova smrt u Marseju doživljena je ne samo kao politički gubitak, već i kao mučeništvo jednog hrišćanskog vladara koji je svoj život položio na oltar vere i otadžbine.
Foto: SPC / Eparhija zapadnoevropska
Vladika Justin održao je u Marseju pomen kralju Aleksandru Karađorđeviću
Pomen episkopa Justina u Marseju imao je duboku duhovnu dimenziju – sećanje na kralja koji je svojom verom i hrabrošću stao u odbranu pravoslavlja i slobode.
Njegova smrt ostavila je neizbrisiv trag u kolektivnom sećanju srpskog naroda, koji ga pamti kao kralja vojnika, ali i kao duhovnog zaštitnika. Srpska pravoslavna crkva, od tada pa sve do današnjih dana, nastavlja da se moli za njegovu dušu, s verom da je Aleksandar I Karađorđević, kao verni sluga Božiji, našao svoje mesto u večnosti, kao mučenik i zaštitnik srpskog naroda i pravoslavlja.
U porti hrama Svetog Save u Molu, uz prisustvo mitropolita i episkopa, obeležen praznik Prenosa moštiju Svetog Irineja Bačkog i svetih mučenika bačkih, a tom prilikom dodeljenasu i visoka priznanja za doprinos crkvenom životu i obnovu svetinja, uz nadahnutu besedu vladika Irineja i Heruvima.
Sa prodorom i prihvataljem hrišćanstva na našim prostorima, Srbi su (jedini) nastavili sa ovom tradicijom, a smtra se da ju Sveti Sava, prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, slavu, kakva se danas slavi, uveo u crkvene okvire.
Prema rečima starca Pajsija, kada činimo dobra dela, naš anđeo čuvar je uz nas, raduje se. To je trenutak kada imamo osećaj da neko stoji u našoj blizini, aplaudira nam, smeši nam se. Sa druge strane, ako činimo loše stvari, anđeo se udaljava od nas.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
U srcu prestonog grada, praznik Sabor Svetog arhangela Mihaila i ostalih nebeskih sila bestelesnih obeležen je uz veličanstveno bogosluženje i inspirativne reči vladike Ilariona o važnosti jedinstva, radosti i prenošenja dobra vesti.
U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.