Povodom 90. godišnjice tragičnog ubistva kralja Aleksandra, Srpska pravoslavna crkva i vernici molitveno su se prisetili velikog vladara koji je život položio u borbi za jedinstvo naroda i očuvanje pravoslavne vere.
U čast viteškog kralja Aleksandra I Karađorđevića, episkop zapadnoevropski Justin služio je pomen u Marseju, na dan Svetog mučenika Kalistrata. Ovaj molitveni skup, održan na mestu gde je kralj pre 90 godina stradao u atentatu, podseća nas na veličinu i žrtvu srpskog monarha, koji je svojom verom i posvećenošću ostavio neizbrisiv trag u istoriji srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve.
Foto: SPC / Eparhija zapadnoevropska
Vladika Justin održao je u Marseju pomen kralju Aleksandru Karađorđeviću
Kralj Aleksandar, ubijen 9. oktobra 1934. godine tokom svoje diplomatske posete Francuskoj, bio je simbol ne samo političkog jedinstva već i zaštitnik pravoslavne vere i tradicije. Njegovo prisustvo u Marseju bilo je više od političkog poduhvata – ono je odražavalo njegovu ulogu hrišćanskog vladara, predanog očuvanju pravoslavlja i nacionalnog identiteta. Sa njim je stradao i francuski ministar spoljnih poslova Luj Bartu, što je dodatno produbilo bol i tugu zbog ovog gubitka.
Foto: SPC / Eparhija zapadnoevropska
Vladika Justin održao je u Marseju pomen kralju Aleksandru Karađorđeviću
Atentat u Marseju, delo pripadnika VMRO-a uz podršku ustaša, nije bio samo udar na političku stabilnost Kraljevine Jugoslavije, već je za Srpsku pravoslavnu crkvu i srpski narod predstavljao težak udarac na pravoslavne i hrišćanske vrednosti. Aleksandar je bio viđen kao zaštitnik crkve, vladar koji je neustrašivo nosio nasleđe Karađorđevića, porodice koja je kroz vekove predvodila borbu za slobodu i očuvanje vere.
Srpska pravoslavna crkva, kroz svoje liturgije i molitve, vidi kralja Aleksandra kao mučenika – onoga koji je stradao za veru i narod.
Njegova smrt u Marseju doživljena je ne samo kao politički gubitak, već i kao mučeništvo jednog hrišćanskog vladara koji je svoj život položio na oltar vere i otadžbine.
Foto: SPC / Eparhija zapadnoevropska
Vladika Justin održao je u Marseju pomen kralju Aleksandru Karađorđeviću
Pomen episkopa Justina u Marseju imao je duboku duhovnu dimenziju – sećanje na kralja koji je svojom verom i hrabrošću stao u odbranu pravoslavlja i slobode.
Njegova smrt ostavila je neizbrisiv trag u kolektivnom sećanju srpskog naroda, koji ga pamti kao kralja vojnika, ali i kao duhovnog zaštitnika. Srpska pravoslavna crkva, od tada pa sve do današnjih dana, nastavlja da se moli za njegovu dušu, s verom da je Aleksandar I Karađorđević, kao verni sluga Božiji, našao svoje mesto u večnosti, kao mučenik i zaštitnik srpskog naroda i pravoslavlja.
U porti hrama Svetog Save u Molu, uz prisustvo mitropolita i episkopa, obeležen praznik Prenosa moštiju Svetog Irineja Bačkog i svetih mučenika bačkih, a tom prilikom dodeljenasu i visoka priznanja za doprinos crkvenom životu i obnovu svetinja, uz nadahnutu besedu vladika Irineja i Heruvima.
Sa prodorom i prihvataljem hrišćanstva na našim prostorima, Srbi su (jedini) nastavili sa ovom tradicijom, a smtra se da ju Sveti Sava, prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, slavu, kakva se danas slavi, uveo u crkvene okvire.
Prema rečima starca Pajsija, kada činimo dobra dela, naš anđeo čuvar je uz nas, raduje se. To je trenutak kada imamo osećaj da neko stoji u našoj blizini, aplaudira nam, smeši nam se. Sa druge strane, ako činimo loše stvari, anđeo se udaljava od nas.
Sveta knjiga islama u rukama prvog čoveka najvećeg američkog grada pokreće debate o religijskoj raznolikosti, javnom životu i mestu muslimana u društvu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
U Kasarskim Livadama služen je pomen Radu Ćiriću, a vladika Jerotej poručio da njegov život ostaje svedočanstvo hrišćanske hrabrosti i primer koji nadahnjuje generacije.
Prve zadušnice u godini obeležavaju se 22. februara – saznajte kako da se pripremite, šta je važno doneti u hram i zašto je molitva za pokojnike neizmerno značajna.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.