U manastiru Sopoćani sačuvalo se do našeg vremena više fragmenata srednjovjekovnih nadgrobnih ploča, od kojih neke imaju uklesane natpise.
Manastir Sopoćani se nalazi nedaleko od Novog Pazara, 16 kilometara zapadno uz tok reke Raške, po kojoj se i srpska država u srednjem veku nazivala Raškom.
Među visokim i nerodnim brdima, ozbiljnih i mrkih oblika, s pretećim kamenim liticama, nedaleko od svoje prestonice Rasa, podigao je kralj Uroš I (1243-1276) hram Svete Trojice, nad samim izvorom reke Raške.
Naziv Sopoćani manastir je dobio po staroslovenskoj reči sopot, što znači izvor.
youtube/printscreen/A1tvNet
Spoljašnji izgled manastira Sopoćani
U manastiru Sopoćani sačuvalo se do našeg vremena više fragmenata srednjovjekovnih nadgrobnih ploča, od kojih neke imaju uklesane natpise.
Ploče su pronađene prilikom pretresanja poda sopoćanske crkve, kao i na prostoru porte u okviru sistematskih radova na zaštiti Sopoćana koje je, počev od 1948. godine, vodio Zavod za zaštitu spomenika kulture Srbije.
Već tada, ovi spomenici zatečeni su u svojoj sekundarnoj funkciji, kao ploče upotrebljene za popločavanje crkvenog poda, odnosno pločnika oko crkve.
Prvi deo ploče je od belog mermera, iz 13. veka.
To su:
1. Nadgrobna ploča Vita. 2. Nadgrobna ploča sa predstavom štita. 3. Skupna nadgrobna ploča. 4.Nadgrobna ploča Budislava. 5. Nadgrobna ploča nepoznate ličnosti. 6. Nadgrobna ploča Tome Borislava. Na ovoj ploči između ostalog piše "Ja sam bio kao vi, a vi ćete biti kao ja". Reč je o opšte prihvaćenom hrišćanskom pogledu na život i smrt. 7. Nadgrobna ploča Lazara.
Manastir Sopoćani je sagrađen, verovatno, u sedmoj deceniji 13. veka dok je na arhiepiskopskoj stolici sedeo brat kralja Uroša - arhiepiskop Sava II i predstavlja krunu duhovnog i kulturnog pregalaštva tog doba.
Zamišljen da bude kraljeva grobna crkva, hram je još tokom izgranje uobličen i kao porodična i kao grobnica ljudi najodanijih kralju.
Crkva je posvećena Svetom proroku Iliji, a na severnoj strani crkve sačuvan je zapis urezan na gredi da je crkva građena 1821. godine. Crknu je sagradio seoski majstor Mitar Udovičić.
Otkriće drevne hrišćanske svetinje u Izraelu pruža ne samo uvid u istoriju vere, već i u jedinstveno umetničko nasleđe koje datira iz vremena rimskog i vizantijskog perioda, sa značajnim simbolima i blagoslovima sa svetih stranica Biblije.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Pravoslavni vernici slave Svetog Teodosija Velikog po starom kalendaru i Svetu Kseniju Rimljanku po novom. Katolici se sećaju Svetog Franje Saleškog, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Na uzvišenju kod Novog Pazara nalazi se drevni hram čiji slojeviti zidovi, jedinstvena osnova i živopis pamte odricanje vladara, rađanje monaštva i kontinuitet vere duži od jednog milenijuma.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.