U manastiru Sopoćani sačuvalo se do našeg vremena više fragmenata srednjovjekovnih nadgrobnih ploča, od kojih neke imaju uklesane natpise.
Manastir Sopoćani se nalazi nedaleko od Novog Pazara, 16 kilometara zapadno uz tok reke Raške, po kojoj se i srpska država u srednjem veku nazivala Raškom.
Među visokim i nerodnim brdima, ozbiljnih i mrkih oblika, s pretećim kamenim liticama, nedaleko od svoje prestonice Rasa, podigao je kralj Uroš I (1243-1276) hram Svete Trojice, nad samim izvorom reke Raške.
Naziv Sopoćani manastir je dobio po staroslovenskoj reči sopot, što znači izvor.
youtube/printscreen/A1tvNet
Spoljašnji izgled manastira Sopoćani
U manastiru Sopoćani sačuvalo se do našeg vremena više fragmenata srednjovjekovnih nadgrobnih ploča, od kojih neke imaju uklesane natpise.
Ploče su pronađene prilikom pretresanja poda sopoćanske crkve, kao i na prostoru porte u okviru sistematskih radova na zaštiti Sopoćana koje je, počev od 1948. godine, vodio Zavod za zaštitu spomenika kulture Srbije.
Već tada, ovi spomenici zatečeni su u svojoj sekundarnoj funkciji, kao ploče upotrebljene za popločavanje crkvenog poda, odnosno pločnika oko crkve.
Prvi deo ploče je od belog mermera, iz 13. veka.
To su:
1. Nadgrobna ploča Vita. 2. Nadgrobna ploča sa predstavom štita. 3. Skupna nadgrobna ploča. 4.Nadgrobna ploča Budislava. 5. Nadgrobna ploča nepoznate ličnosti. 6. Nadgrobna ploča Tome Borislava. Na ovoj ploči između ostalog piše "Ja sam bio kao vi, a vi ćete biti kao ja". Reč je o opšte prihvaćenom hrišćanskom pogledu na život i smrt. 7. Nadgrobna ploča Lazara.
Manastir Sopoćani je sagrađen, verovatno, u sedmoj deceniji 13. veka dok je na arhiepiskopskoj stolici sedeo brat kralja Uroša - arhiepiskop Sava II i predstavlja krunu duhovnog i kulturnog pregalaštva tog doba.
Zamišljen da bude kraljeva grobna crkva, hram je još tokom izgranje uobličen i kao porodična i kao grobnica ljudi najodanijih kralju.
Crkva je posvećena Svetom proroku Iliji, a na severnoj strani crkve sačuvan je zapis urezan na gredi da je crkva građena 1821. godine. Crknu je sagradio seoski majstor Mitar Udovičić.
Otkriće drevne hrišćanske svetinje u Izraelu pruža ne samo uvid u istoriju vere, već i u jedinstveno umetničko nasleđe koje datira iz vremena rimskog i vizantijskog perioda, sa značajnim simbolima i blagoslovima sa svetih stranica Biblije.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.