U južnoj Nigeriji, hrišćanske zajednice ponovo postaju meta nemilosrdnih napada nomadskih stočara Fulani, koji ne biraju ni vreme ni mesto, a njihove žrtve su nevini vernici – i to za vreme molitve.
U srcu Nigerije, zemlje koja je podeljena između života i smrti, hrišćani su, ponovo, postali meta brutalnih napada nomadskih stočara Fulani. U poslednjem talasu nasilja, koji je izazvao neizmernu tugu i očaj, dva života su ugašena, dok su još tri osobe poginule samo nekoliko dana ranije, dok su bili u središtu svojih molitava.
Selo Kurmin Kare, smešteno u okrugu Kačija u južnoj državi Kaduna, suočilo se sa teškim gubitkom – Audu Bala i Jonatan Mozes su poginuli u napadu stočara Fulani, dok su radili na svojim njivama. Fulani su pripadnici islamske zajednice i njihovi napadi na hrišćane godinama ne jenjavaju.
- Opkolili su ih i otvorili vatru. Obojica su poginula na mestu napada - govori Solomon Sanga, lokalni stanovnik, koji je za christiandaily.com tužno posvedočio o ovoj tragediji. Ovaj napad je deo neprekidne serije napada koju ekstremisti provode u pokušaju da zastraše hrišćanske zajednice, dok su polovinom septembra oteli i Jafeta Zarmu Jakubua dok je radio na svom imanju, a tražili su od njegove porodice otkup od 30 miliona naira.
Credit: Kola SULAIMON / AFP / Profimedia
Dok su hrišćani stajali pred Bogom, u molitvi, ni tada nisu bili pošteđeni. U selu Bakinpa Maro, takođe u državi Kaduna, stočari Fulani su napali parohijane Evangelističke crkve i Katoličke crkve. Tragedija je kulminirala tri smrtna slučaja, dok je 30 hrišćana, među kojima i pastor Bernard Gajere, odvedeno u nepoznatom pravcu, bez ikakvog traga.
Ovi napadi ne mogu se posmatrati kao izolovani incidenti. U selu Kalah Afogo, sa većinskim hrišćanskim stanovništvom, napadači su prošle godine upali u kliniku primarne zdravstvene zaštite, ubivši pet hrišćana i kidnapujući mnoge druge. Svaka od ovih tragedija nosi priču o nevinoj krvi, koja se prolila tokom molitve, simbola vere i zajedništva, zbog nesrećnog spoja nesigurnosti, radikalizma i narušenih granica.
Nigerija je, nažalost, postala najopasnije mesto na svetu za hrišćane, sa 4.118 ubijenih hrišćana u periodu od 1. oktobra 2022. do 30. septembra 2023. godine. Ni muško ni žensko, ni staro ni mlado – niko nije pošteđen. Ništa nije sveto u ovoj borbi za opstanak, ni crkve, ni škole, ni groblja. Država Kaduna, koja je deo ove mračne slike, nije samo brojčano pogođena – svaki napad nosi duboke emotivne ožiljke, ne samo fizičke, već i duhovne.
Credit: PIUS UTOMI EKPEI / AFP / Profimedia
Progon i ubistva hrišćana u Niheriji traju godinama
Ova država na zapadu Afrike, Nigerija se iz godine u godinu nalazi na spisku zemalja gde je najteže biti hrišćanin. U 2024. godini zauzima šesto mesto. Otmice, napadi na crkve, zatvaranje zajednica – to su sve realnosti sa kojima se suočavaju vernici u ovom delu sveta. Ipak, napadi stočara Fulani nisu samo obični napadi. U velikoj meri, oni su postali oružje u pokušaju da se nasilno zauzmu hrišćanska zemljišta i nametne islam, što se objašnjava teškom situacijom u kojoj se Fulani nalaze zbog dezertifikacije.
I dok sunce zalazi nad Nigerijom, pretežno hrišćanske zajednice i dalje tragaju za sigurnošću, dok se nijedno molitveno okupljanje više ne doživljava kao sigurno utočište. U senci nasilja, hrišćani neprestano moraju birati između života i svoje posvećenosti veri. Onoga dana kada molitva više neće biti dovoljno snažna da zaštiti od smrti, Nigerija će zauvek nositi još jedno ime – zemlja gde je krv nevinih prolivena u ime radikalnog ekstremizma.
U borbi sa tamnim silama, primer ovog svetitelja služi kao svetionik za sve one koji tragaju za duhovnom snagom. Kroz istinsko pokajanje i ljubav, svako može pronaći put ka slobodi i unutrašnjem miru.
Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
Jednostavno, nekad Gospod dopušta da neko prođe kroz to iskustvo koje je na mnogo mesta opisano i u žitijama svetih, da bi nama preneo poruku da budemo ozbiljni i odgovorni kad je spasenje nas samih u pitanju, kaže protojerej-stavrofor Vladimir Stupar
U Crkvi Svetog Georgija, uz molitveno prisustvo mitropolita Irineja, služen je pomen žrtvama tragičnog događaja na novosadskoj železničkoj stanici. Verni narod i sveštenstvo uzneli su molitve za pokoj duša stradalih i brzo ozdravljenje povređenih.
Osam istorijskih Mercedesa, koje su pape koristile od 1930. godine, izloženo je u Vatikanskim muzejima. Postavka otkriva gotovo vek razvoja papamobila, od luksuznih detalja do savremenih bezbednosnih rešenja.
Povoljan ishod dodatnih pregleda znači da poglavaru Rimokatoličke crkve nije potrebno dalje onkološko lečenje, a već 6. novembra očekuje ga putovanje u tri južnoameričke zemlje.
Istorijska svetinja vekovima je čuvala tragove vere i kulture Malopoljske, a sada je u velikom požaru nestala zajedno sa dragocenim istorijskim enterijerom.
Dok se snimci šire društvenim mrežama, predsednik Sabora Islamske zajednice Srbije objašnjava zašto je sporno glasanje izazvalo podele među vernicima i upozorava na posledice višegodišnjih nesuglasica.
Otac Lino Zateli trebalo je da napusti zajednicu kojoj je bio posvećen gotovo četvrt veka, dok su se vernici usprotivili njegovom premeštaju i prikupili nekoliko stotina potpisa kako bi ostao u parohiji.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok švajcarske vlasti nastavljaju istragu i proces identifikacije poginulih, patrijarh Rumunije je pozvao na molitvu, podsećajući na snagu hrišćanske vere u trenucima najveće boli.
Brutalan napad na crkvenu zajednicu u nigerijskoj državi Plato dogodio se neposredno posle božićne službe. Među ubijenima su trudnica i cela porodica, dok vlasti i dalje ignorišu pozive za zaštitu hrišćanske populacije.
U istočnom delu Ugande, radikalni pripadnici islamske zajednice izvršili su stravičan zločin nad sveštenikom, negovom ženom i dve ćerke, nakon što je on trojicu muslimana preobratio u hrišćanstvo, posvedočio je brat ubijenog, Džejms Tusubira.
Osam istorijskih Mercedesa, koje su pape koristile od 1930. godine, izloženo je u Vatikanskim muzejima. Postavka otkriva gotovo vek razvoja papamobila, od luksuznih detalja do savremenih bezbednosnih rešenja.
Povoljan ishod dodatnih pregleda znači da poglavaru Rimokatoličke crkve nije potrebno dalje onkološko lečenje, a već 6. novembra očekuje ga putovanje u tri južnoameričke zemlje.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.