DA LI JE KUPOVINA VENACA UZALUDNO BACANJE PARA: Sveštenik otkrio šta se nosi na sahranu pravoslavnih vernika
Na sahranu se nosi samo sveća, a venci, koji su postali neizostavni "dekor" svakog ispraćaja pokojnika, nikako nisu u duhu pravoslavlja.
Naredba pape Kalista III iz 1456. godine nikad nije povučena.
Malo ljudi danas zna da podnevna zvonjava iz crkava širom sveta nije slučajna – ona je podsetnik na značajan trenutak iz srpske istorije. Naime, podnevna zvonjava potiče iz 1456. godine, kada je Beograd postao simbol hrišćanske odbrane protiv otomanske sile.
Sredinom 15. veka, sultan Mehmed II i njegova vojska, koja je u tom trenutku bila gotovo nezaustavljiva, krenula je u osvajanje Beograda, ključne tačke koja je branila južnu granicu Ugarske. Beograd je i dalje predstavljao poslednju prepreku prema zapadnoj Evropi.
Sultan je bio odlučan da osvoji Beograd i obezbedi sebi dalji prolaz do ostatka Evrope, što je predstavljalo ozbiljnu pretnju hrišćanskim zemljama.

Turska vojska pod vodstvom sultana Mehmeda II stigla je pred Beograd. Grad je bio pod opsadom skoro tri nedelje, sve do 22. jula. Iako su se mnogi u Evropi nadali ujedinjavanju hrišćanskih snaga, to se nije dogodilo. Mnogi evropski vladari nisu pružili podršku, pa čak ni unutar same Ugarske nije postignut dogovor o zajedničkoj borbi protiv Turaka.
Vojska koja je branila Beograd bila je daleko manja od napadačke, ali izuzetno hrabra i odlučna. Janoš Hunjadi, poznat kao Sibinjanin Janko, okupio je trupe i predvodio borbu, dok je despot Đurađ Branković poslao nekoliko svojih odreda. Takođe, tu su bili i brojni hrišćanski krstaši koji su stigli iz Ugarske, Poljske, Nemačke, Češke i drugih evropskih zemalja. Krstaška vojska bila je smeštenau u blizini Zemuna, sa ciljem da odbrani grad po svaku cenu.

U početku su Turci pokušali da zauzmu Beograd sa reke Dunav, koristeći svoju flotu, ali su 14. jula pretrpeli ozbiljan poraz. Nakon toga, shvatili su da neće moći da preseku grad od reke i da spreče pomoć iz Ugarske, pa su odlučili da izvedu žestok juriš na kopnu. 21. jula 1456. godine, turska vojska je izvela odlučujući napad na grad, ali su se borbe nastavile ubedljivim otporom Beograđana.
Beograđani, uprkos tome što su imali slabije naoružanje, pokazali su izuzetnu hrabrost u borbi, a čak su se i crkvene vlasti pridružile odbrani, boraveći na bedemima i motivišući ljude. Bitka se vodila ne samo na zidinama grada, već i na samim ulicama, gde su borci i stanovnici grada bespoštedno se borili protiv napadača. Na kraju, usled velikih napora, Beograd je izdržao napade, a Turci su bili prisiljeni da se povuku.
Ova pobeda imala je ogroman značaj za Evropu, jer je zaustavljen širenje Osmanskog carstva ka zapadu. Vest o hrišćanskoj pobedi u Beogradu odjeknula je širom Evrope, podigavši moral hrišćanskim narodima, jer je smatrana kao ključna tačka u zaustavljanju napredovanja Osmanskog carstva.
Papa Kalist III, koji je bio izuzetno uzbuđen zbog pobede, proglasio je 6. avgust danom sećanja na ovu pobedu. Takođe je naredio da zvona svih crkava širom hrišćanskog sveta zvone svakog dana u podne, kao poziv na molitve za odbranu Beograda i slavlje hrišćanskog trijumfa.
Zvonjava koja se čuje u podne širom katoličkih crkava do danas je podsećanje na ovu ključnu pobedu iz srednjeg veka. Naredba pape Kalista III nikad nije povučena.
Na sahranu se nosi samo sveća, a venci, koji su postali neizostavni "dekor" svakog ispraćaja pokojnika, nikako nisu u duhu pravoslavlja.
Čile je, inače, konzervativna zemlja sa dugom katoličkom tradicijom u kojoj katolička crkva igra značajnu ulogu i gde se oko polovina stanovništva izjašnjavaju kao katolici.
Sveti Teofan Zatvornik u svojojj misli za 23. ponedeljak po Pedesetnici podseća na važnost vere u Božje otkrivenje i na to da istina o Bogu dolazi isključivo iz Svetog pisma i apostolskih spisa. Prema njegovim rečima, sve što je potrebno da bi se razumela priroda Boga, plan spasenja i način života po Božjim zapovestima već je otkriveno kroz Jevanđelje i dela apostola. On nas poziva da se ne bavimo spekulacijama ili pokušajima da stvorimo vlastite ideje o Bogu, jer je Božanska istina već data.
Crkva i savremena medicina u ozbiljnom su sukobu već decenijama oko različitog pristupa i shvatanja mentalnih oboljenja. Dok medicina mentalne bolesti vidi kao psihičke poremećaje, uzrokovane biološkim, genetskim, psihološkim i socijalnim faktorima, Crkva ih često tumači kroz duhovnu prizmu - kao čist primer opsednutosti čoveka demonima.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Uvođenjem ovakve svakodnevne rutine, svakodnevna briga može postati izvor duhovne snage.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima.
Činjenica je, kao što mi je jedan sveštenik rekao, da ćemo Matej i ja zauvek biti zajedno. Tako i jeste, mi smo zajedno, kaže Nenad Periš, čovek divovske snage.
Nekadašnji direktor Zavoda za zaštitu spomenika otkriva šokantnu devastaciju Jadranske straže i upozorava da svaka nepromišljena odluka može zauvek obezvrediti vekove vere i istorije.
Od čudesnog isceljenja i borbe s Napoleonom do potresnog proročanstva – život i poruka čoveka koji je verovao da se vera brani krstom, žrtvom i hrabrošću, čak i kada se ceo svet gasi.
Inicijativa Usamea Zukorlića da se na vakufskoj parceli izgradi veliki versko-obrazovni kompleks otvara šira pitanja – o nasleđu rahmetli muftije Zukorlića, o borbi za imovinu i o mestu bošnjačke zajednice u Srbiji i Evropi.
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Osvećeno znamenje koje je potonulo pre plivanja pronađeno je dan kasnije i sada se čuva u hramu Svete Trojice, gde mu vernici prilaze na poklonjenje i celivanje.
Sačuvano je njegovo žitije, koje govori o brojnim delima isceljenja, pa i vaskrsenja iz mrtvih.
Beda, glad i siromaštvo nisu samo društveni problemi, već i pokazatelji odnosa ljudi prema zapovesti ljubavi.