Bez kvasca, bez čekanja, a s punim ukusom domaće kuhinje – savršen doručak za užurbana jutra i sve one koji žele da sačuvaju toplinu porodične trpeze.
Mirisi iz bakinog dvorišta, zvuci ranog jutra i doručak koji se služio uz osmeh – sve to vraća nas u neka jednostavnija, toplija vremena. U trenucima kada žurimo, a želimo da sačuvamo tu domaću čaroliju, stari recepti postaju naše blago. Danas vam donosimo baš takav: starinski recept za mekana, mirisna peciva bez kvasca, koja su ne samo ukusna, već i pravo praktično rešenje za brz i zasitan doručak. Bez čekanja da testo naraste, a s bogatstvom ukusa u svakom zalogaju – ova peciva podsećaju na detinjstvo, ali savršeno odgovaraju i savremenom ritmu života.
Sastojci:
Za testo:
2 jaja
mala šoljica kefira (čvrsti jogurt), 140 g
mala šoljica mleka, 100 ml
80 g rendanog sira
3,5 šolje brašna (oko 420 g)
1 kesica praška za pecivo (10 g)
1 ravna kašičica soli (oko 8 g)
Shutterstock/Ekaterina Khoroshilova
Brz, ukisan doručak koji će oduševiti celu porodicu
Priprema:
Prvo pripremite povrće: sitno ga naseckajte i ostavite sa strane. U dubljoj posudi umutite jaja, pa dodajte kefir, mleko, sir, so, brašno i prašak za pecivo. Mešajte sve dok ne dobijete meko i lepljivo testo. U smesu umešajte pripremljeno povrće i ravnomerno ga rasporedite.
Namažite ruke maslacem kako se testo ne bi lepilo. Kašikom uzimajte smesu, kašiku umočite u ulje, pa oblikujte kuglice dlanovima. U tiganju zagrejte 1–2 cm ulja i pržite kuglice na srednjoj temperaturi dok ne porumene sa svih strana.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.
Otkrijte tajne jobroka koji se nekada spremao u svakoj seoskoj kuhinji - miris pečene piletine i zapečenog testa vratiće vas pravo za bakin sto, gde se toplina doma merila punim tanjirom i zajedničkim obrokom.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Uz šapat uspomena donosimo vam jednostavan, ali neodoljiv letnji recept koji spaja tradiciju, ljubav i autentične ukuse - baš onako kako su to znale naše bake.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Na jubilarnom 50. izdanju manifestacije u Beloj Vodi priznanje je pripalo mitropolitu kruševačkom, koji je govorio o lepoti, dobroti, odnosu prema Bogu i bližnjima, ali i o iskušenjima koja čoveka udaljavaju od večnih vrednosti.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
Otkrijte kako da pripremite starinski kolač „na kašike“, sa mirisom kakaa i domaćih jaja, koji spaja generacije, unosi toplinu u vaš dom i postaje nezaobilazna poslastica uz popodnevnu kafu ili prazničnu trpezu.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
Krompir, brašno i jaja dovoljni su za osnovu ovog starinskog specijaliteta, koji se kuva poput knedli, a zatim oblaže prženim prezlama ili začinjava alevom paprikom.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.