Tikvice punjene pečurkama i pirinčem donose miris leta i duha, mogu se spremati na ulju ili vodi, a otkrivamo zašto je ovaj recept vekovima ostao neizostavan u pravoslavnim domovima.
U danima posta, kada svoje telo i duh privodimo miru, kada se odričemo raskoši ukusa da bismo se setili raskoši Božije ljubavi, na našim trpezama često se nalaze najjednostavnija jela. Upravo takvo jelo – skromno, posno i ukusno – jesu tikvice sa pečurkama, koje možemo spremati kako u danima posta na ulju, tako i u strogim danima posta na vodi.
U njemu nema ničeg raskošnog na prvi pogled – tikvica, nekoliko pečuraka, malo pirinča, začini. Ali kad se okuse ovi tihi darovi zemlje, shvatimo da je Gospod u prostoti dao najveće blagoslove.
Sastojci:
• 4 tikvice srednje veličine
• 250 g svežih pečuraka (šampinjona)
• šoljica pirinča
• kašika paradajz pirea ili malo kečapa
• pola kašičice ljute aleve paprike
• so, biber
• ulje po potrebi (ako se posti na ulju)
Shutterstock/Timolina
Tikvice punjene pečurkama i pirinčom mogu sse priprematu na ulju ili na vodi
Priprema:
Tikvice dobro operite i nemojte ih ljuštiti. Skuvajte ih kratko u posoljenoj vodi da omekšaju, ali da ostanu cele. Zatim ih pažljivo rasecite po dužini i izdubite deo sa semenkama.
Pečurke operite i isecite na listiće. Ako se posti na ulju, propržite ih na tri kašike ulja oko pola sata, dok ne omekšaju i ne ispuste miris. Ako se posti na vodi, dinstajte ih u malo vode, bez dodavanja ulja, dok ne omekšaju.
Dodajte im prethodno skuvani i oceđeni pirinač, kašiku paradajz pirea ili malo kečapa, ljutu alevu papriku, so i biber. Sve dobro izmešajte.
Tikvice napunite ovim mirisnim, toplim filom. Ako je post na ulju, na svaku tikvicu kanite malo ulja. Zapecite u rerni i ostavite da se jelo dobro ohladi, jer je ukusnije kada se posluži hladno, kao tihi zalogaj koji hladi telo, ali greje dušu.
Savet:
U ovo letnje vreme, kada tikvice tek stižu iz bašta, a pečurke mirišu na šumsku vlagu, setimo se da Gospod nikad nije tražio od nas raskoš, već čistotu srca i blagodarnost. Baš kao što je ovaj skromni ručak dar prirode, tako je i post dar našoj duši, da se podsetimo da nam je samo jedno potrebno – Njegova ljubav, a sve ostalo će nam se dodati.
Na Svetoj gori, gde su molitva i tradicija način života, i hrana ima poseban značaj. Otkrijte recept za ovaj izvrstan obrok sa pečurkama – jednostavno, ali izuzetno bogato jelo koje oslikava suštinu monaške trpeze.
Bez mesa, ali s obiljem ukusa, ove nežne rolnice sa crvenim kupusom, tikvicom i šargarepom donose miris doma, toplinu posta i potvrđuju da duhovnost može prebivati i na vašoj trpezi.
Bez mesa i bez glutena, ali bogatiji od mnogih glavnih jela – ovaj obrok od kinoe sa svežim povrćem oduševiće čak i one koji tvrde da ne vole zdravu hranu!
Spoj avokada, kinoe, pasulja i šarenog povrća krije recept koji će vas nahraniti, iznenaditi i učiniti da se osećate lako – kao da ste pojeli zdraviju verziju sreće. Idealna za vrele dane kada telo traži snagu bez težine.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da je od dolaska Pojasa Presvete Bogorodice kroz Hram Svetog Save prošlo čak 478.000 vernika, dok se redovi za poklonjenje i dalje ne smanjuju, a boravak svetinje u Beogradu traje do 6. juna.
Beseda svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak prve sedmice po Duhovima otvara pitanje porekla biblijskih reči i trenutka u kojem, prema predanju, ljudska misao ustupa mesto božanskom nadahnuću.
Ovaj praznik nas podseća na silazak Svetog duha na apostole i na trenutak kada je, prema predanju, započeto širenje vere koje je oblikovalo temelje Crkve i njeno učenje o Svetoj Trojici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Justina, mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Nekada redovan izbor u danima dugih postova, ovaj recept pokazuje kako od skromnih namirnica nastaje topao i hranljiv obrok koji se dugo pamti i lako vraća na trpezu.
Ovaj provereni način pripreme vraća se osnovama – krompir, povrće i pirinač slažu se u tepsiji i bez komplikacije daju toplo, domaće jelo koje lako nahrani celu porodicu.
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.