Nekada nezaobilazna na trpezama domaćina na Kosovu i Metohiji, ova hranljiva i aromatična čorba vraća nas u vreme kada su mirisi iz bakinih lonaca ispunjavali domove i okupljali porodicu oko stola.
Ova čorba jedno je od starinskih jela koje se vekovima pripremalo na Kosovu i Metohiji, posebno u zimskim mesecima. Sočivo i suva rebra daju bogat i zasitan ukus, dok začini i povrće doprinose punoj aromi i mirisu.
Pixabay.com
Čorbu možete je dodatno obogatiti kašikom kiselog mleka ili sitno seckanim peršunom
Priprema:
Suva rebra operite i stavite u šerpu s hladnom vodom. Kuvajte ih 15-20 minuta kako bi se odstranila suvišna so i ukus dima. Procedite i ostavite sa strane.
Sočivo operite pod mlazom hladne vode i ostavite da se ocedi. Ako koristite staro sočivo, možete ga potopiti u mlaku vodu na 30 minuta da omekša.
Crni i beli luk sitno iseckajte. Šargarepu i krompir oljuštite i isecite na kockice. U dubokoj šerpi zagrejte mast ili ulje. Dodajte crni i beli luk i propržite dok ne postanu staklasti. Dodajte šargarepu i krompir i kratko propržite.Ubacite suva rebra i promešajte da se sjedine ukusi.
Dodajte sočivo u šerpu, promešajte i pospite alevom paprikom. Nalijte 1,5 litara vode, ubacite lovorov list i začine. Poklopite i kuvajte na umerenoj vatri oko 45 minuta, dok sočivo ne omekša i čorba ne dobije željenu gustinu. Na kraju probajte i dodajte so i biber po ukusu. Čorbu sklonite s vatre i ostavite da odstoji 10 minuta pre serviranja.
Ova čorba se tradicionalno služi uz domaći hleb ili proju. Možete je dodatno obogatiti kašikom kiselog mleka ili sitno seckanim peršunom.
Ovaj neodoljivo ukusan kosovski specijalitet vekovima se priprema u srpskim domovima, a njegov recept krije toplinu ognjišta, majčinsku ljubav i duh tradicije.
Nekada nezamenjiv na porodičnim trpezama, ovaj starinski specijalitet i danas oduševljava bogatim ukusom i mirisima detinjstva. Donosimo vam originalan recept iz starih beležnica!
Ova drevna svetogorska supa, pripremljena od tahinija i povrća, vekovima je deo monaške trpeze. Saznajte kako da je napravite kod kuće i uživate u njenom blagotvornom ukusu.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.
U besedi za 28. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas ka širem smislu Božjeg stvaranja, u kojem ništa nije slučajno i ništa nije uzaludno.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Jelo koje se tradicionalno priprema s mesom i mladim zelenilom, ima i svoju posnu varijantu koja očarava svakog ko želi da oseti autentičan duh Kosova i Metohije i toplinu domaće kuhinje.
Otkrijte kako se priprema ova starinska pita – mirisna, slojevita i bogata, onako kako se nekada spremala posle liturgije, za okupljanje oko trpeze koja je bila svetinja doma.
Donosimo tradicionalni recept kraljice bajramske sofre – čorbe koja krije mudrost predaka i mirise dana kada su begovi i age okupljali narod oko svojih trpeza.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
Uz pažljivo sečenje, miris ruzmarina i nekoliko osnovnih sastojaka, obična namirnica dobija novu formu i postaje jelo koje spaja meru, ukus i tišinu pravoslavnog posta.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.