CRKVENI KALENDAR ZA JUN 2025.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za šesti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za šesti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Postradao je za Hrista u 18. godini, za vreme vladavine Numerijana.
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
U manastiru koji kroz vekove čuva identitet i duhovnost srpskog naroda, na praznik čudotvorne ikone, sabrani vernici iz otadžbine i rasejanja ponovo su se poklonili svetinji poznatoj kao Krasnica Pećka – zaštitnici srpskog roda.
Sveti apostol Andronik je bio jedan od Sedamdesetorice, srodnik apostola Pavla, dok se Sveta Junija spominje kao njegova pomoćnica.
Na isti dan kada pravoslavni vernici slave Vaznesenje Gospodnje, Srpska pravoslavna crkva tiho obeležava i spomen na Svetog Teodora Vršačkog – episkopa koji je podigao ustanak pod zastavama sa likom Svetog Save i stradao mučeničkom smrću zbog vere i naroda.
Gonjen iz jednog mesta u drugo, pretrpeo je mnoge muke i zlostavljanja, dok se nije upokojio.
Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Vekovima, iznenadna božanska otkrovenja, nebeski stubovi svetlosti i neobjašnjiva isceljenja potvrđuju da je ovaj praznik više od istorijskog događaja – to je živo prisustvo Hristovo koje duhovno osnažuje pravoslavne vernike širom sveta.
Slavi se četrdeset dana nakon Vaskrsa, tačnije u četvrtak šeste nedelje posle praznika Vaskrsenja Hristovog.
Po smrti Svetog Pahomija, Teodor je postao iguman svih njegovih manastira.
Smirenje, trudoljublje i uzdržanje ovog svetog oca bilo je i ostalo redak primer za podražavanje ogromnog broja monaha.
On se odmalena držao vere Hristove i život provođio u postu, molitvi i dobrim delima.
Po njenoj molitvi, grom je udario u idola i razbio ga u komade.
Živeo je sto petnaest godina.
Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski.
Pošto je uspeo da mnoge obrati veri Hristovoj, namučen je i najzad na krstu raspet.
Svetitelj se javio u snu jednom svešteniku u Bariju i rekao mu da se mošti prenesu u Bari, koji je u to vreme bio pravoslavni grad.
Prema predanju, Sveti Jovan Bogoslov, jedan od najbližih Hristovih učenika i autor Jevanđelja po Jovanu, nije doživeo telesnu smrt u klasičnom smislu.
Svi oni koji su sumnjali u Sina Božjeg u velikom strahu i divljenju su posmatrali to nebesko znamenje, koje je sijalo neopisivom svetlošću, jačom od sunčeve.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Jov se smatra uzorom trpeljivog podnošenja svakog stradanja, koje Bog na nas šalje, i praobrazom stradajućeg Gospoda Isusa.
Kada je odbila da se uda, toliko je naljutila svoga oca da je hteo da je muči, ali čudesnim načinom ona ga je prevela u hrišćanstvo.
Nju je majka lično predala mučiteljima.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Bio je prinuđen da se krije od gonitelja čak i u bunaru, u grobu, po privatnim kućama, pustinjama.
Pokretni praznik Prepolovljenje Pedesetnice molitveno proslavlja trenutak u kojem se ujedinjuju Vaskrsenje i Silazak Duha Svetoga na apostole, podsećajući nas na istinsku duhovnu žeđ i neizmernu snagu Božije blagodati.
Svetac čiji praznik danas obeležava Srpska pravoslavna crkva, bio je svedok Božje reči u vremenu kada je istina bolela više od mača; njegova hrabrost, suze i vizije postali su večni znak da poslušnost Bogu nikada nije bez značenja, čak i kada vodi u progonstvo i smrt.
Jedan od najbližih Hristovih učenika i brat Svetog Jovana Bogoslova, svoju veru posvedočio je životom, rečju i stradanjem.
Svetitelju u čast. širom srpshih zemalja podignute su i brojne crkve, a slavi se i kao hramovna slava.
Srpska pravoslavna crkva 12. maja, proslavlja Ostroškog Čudotvorca, jednog od najvoljenijih i najpoštovanijih svetitelja srpskog roda, čije mošti vekovima čuvaju manastir u Ostroškoj steni, a čija se slava proširila širom pravoslavlja — i šire.
Na današnji dan Srpska pravoslavna crkva proslavlja apostole Jasona i Sosipatera, kao i svetu mučenicu Kerkiru, koji su svojim životima na ostrvu Krf posvedočili silu Hristove ljubavi jaču od tamnice, ognja i smrti.
Srpska pravoslavna crkva kroz molitvu i sećanje obeležava jedno od najpotresnijih poglavlja naše istorije — trenutak kada su turski osvajači mislili da će ognjem ugasiti veru, a zapravo su probudili večnu nadu naroda u vaskrsenje slobode i duhovnog identiteta.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja velikog svedoka vere – drugog episkopa Jerusalima i jednog od Sedamdesetorice, koji je svojim mučeništvom pokazao da je ljubav prema Hristu jača od starosti, straha i smrti.
U vreme kada je car Likinije sprovodio tajne progone hrišćana, episkop amasijski Vasilije postao je neustrašivi čuvar čistote i vere.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Ova lepa slika porodične sloge, gde se tri brata ne samo okupljaju, već i pojedinačno domaćinski dočekuju goste, govori o snazi tradicije i zajedništva.
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan – dan mučenika koji nije uzmakao ni pred carem ni pred smrću, već je verom i ljubavlju prema Hristu pobedio tamu ovog sveta i postao večni saputnik vernih kroz molitvu i čudotvornu blagodat.
Rođen za vojsku, izabran za svetost — još kao dete krenuo je putem surovog podviga, a postao čudotvorac koji je isceljivao bolesne, pobeđivao demone i zapalio srca mnogih ognjem ljubavi prema Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji ovaj dan je posvećen neustrašivim ženama – svedocima praznog groba, ali i dvojici tajnih Hristovih učenika koji su ga smelo položili u grob dok su se svi drugi povukli.
Srpska pravoslavna crkva 4. maja proslavlja Svetog sveštenomučenika Januarija i njegove saputnike u veri i stradanju – sedmoricu hrabrih koji su, pred zverima i mačem, ostali verni Hristu do kraja.
Njegova reč bila je uteha narodu, njegov život svedočanstvo Hrista, a njegovo stradanje u logoru Dahau najdublji pečat vere koju ni smrt nije mogla da slomi. Srpska pravoslavna crkva se 3. maja s ljubavlju seća dana kada su njegove svete mošti vraćene u otadžbinu.
Na dan kada ga Srpska pravoslavna crkva molitveno proslavlja, sećamo se života podvižnika iz Carigrada koji se odrekao bogatstva, odenuo se u grubu tkaninu i zadobio dar čudotvorstva.
Na današnji dan vernici proslavljaju Blaženu Matronu, ženu iz naroda koja je, iako rođena bez vida, kroz svoj duhovni dar prozorljivosti i isceljenja postala jedno od najvažnijih svetih imena pravoslavlja XX veka.
Molitveno se sećamo monaha koji je izabrao život u potpunom postu i neprekidnoj molitvi, posvećen Gospodu, a čiji su podvizi bili ispunjeni mirom i božanskom ljubavlju.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
On je bio persijski episkop u 4. veku.
Posle teškog istjazanja, sudija osudi prve dve sestre na sažeženje, a Irinu zadrža još neko vreme nadajući se, da će je moći oskvrniti.
Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Posle osmodnevnog proslavljanja vaskrsenja Hrista iz mrtvih, izlaze hrišćanke devetoga dana na grobove svojih srodnika: da ih spomenu u molitvama, da im objave vaskrs Vaskrsitelja, i da im ponovo pobusaju grobove, pisao je Sveti Nikolaj Velimirović.
Za vreme Neronova gonjenja, kada je apostol Pavle posečen, posečeni su i ova tri svetitelja.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.